Kao  dugogodisnji zaljubljenik u plavu boju, a ne sumnjajuci u dobre namjere bivsih igraca ne mogu a da ne izrazim rezervu prema njihovom pokusaju da se promjeni vodstvo  kluba bas sada.Cinjenica je da ovakvu nisku uspjeha klub nije nikada imao, a iako bih zelio biti u krivu, bojim se da nikada ne ce vise ni imati. Takoder je cinjenica da u doba teske gospodarske krize klub ostaje financijski stabilan i da moze biti samo primjerom drugima.Manjak podrske na tribinama je nesto sto cudi sve nas koji smo zbog udaljenosti od Zagreba u nemogucnosti biti i tamo.Svjedoci smo da se Dinamo ne voli nista manje nego prije, te da ostaje simbolom pozitivnog hrvatstva.Razlozi su zasigurno visestruki, a samo u manjem dijelu mogucim nezadovoljstvom radom uprave.Stil i nacin zivota je pridonio da se neke navike i obicaji nazalost mijenjaju. Ne uvijek i na bolje. Tako danas u potrazi za vecim komforom ,a velikim izborom svega isvacega iz kucne fotelje mnogi odustaju od posjeta sportskim dogadanjima, a posebno u uvjetima kakvi su ( ne krivicom ove uprave) na Maksimiru.Zbog svima vidljive anti dinamovske kampanje koju udruzeno vode svi  kojima dinamovi uspjesi predstavljaju nocnu moru, a potpomognuti laznim dinamovcima   zele nastetiti interesima Svetinje, drzim da bi svi kojima je stalo do Dinama morali biti oprezni da se njihove dobre namjere ne pretvore u suprotno.Ako ne spomenik Mamici sigurno zasluziju zahvale za sve ono sto su dali Dinamu. Nadam se da ne ce odustati dok ne vide da je Dinamo u sigurnim rukama.Za rusitelje uvijek ima vremema ,jer oni nikad ne spavaju. Nadam se da ce moj Dinamo prezivjeti i ove napade ,te da cu se i dalje moci radovati uspjesima najdrazeg kluba. Sveto ime Dinamo.