Ovo je još jedna društvena satira. Ovo je onaj Apsurdistan koji je opjevala Dubioza. I priča "početka rata", 13.5.1990. - je ova priča. Na koji način? Što se na kraju desilo sa Dinamom i Crvenom Zvezdom? 24 godine poslije i jedni i drugi "podržavatelji i navijači" su toliko gladni i toliko u banani. Pokrali su ih oni, koji su i poslali stotine tisuća mladih ljudi, kojima je tada bilo razumljivo izginuti za ideale i svoga-Boga-jedinoga. Prekinuti mladi životi na izgrađenoj vili jednog čobana u pretvorbi i privatizaciji. Heroj Zvonimir Boban reagiravši na tadašnju milicionersko-delijsku nepravdu pri vrhuncu nereda, za vrijeme samog rata odlazi u Italiju. Godinama poslije je sipao najljepše epitete na račun jednog Silvia Berlusconija, dok mu je Zdravko Mamić osvajao voljeni Dinamo i jednog po jednog Boysa micao sa stadiona. Refik Ahmetović, tip poznat kao "opravdano udareni milicajac",a nekom i kao "profesionalac koji je branio poredak zemlje u kojoj su svi još uvijek živjeli" , netom nakon službe u Zagrebu je otišao na bolovanje. Potom je dobio premještaj u Zvornik, gdje ga je zatekao rat u njegovoj BIH i nova ljudska razočaranja. Bio je u specijalnoj jedinici Armije BIH. Danas je član za polaganje ispita u Kantonu Sarajevo. Ironično ovim krajevima, tada je taj "milicajac" i sam navijao za Dinamo. Sve to u mnogočemu pametnom opisuje događaje "na ovim prostorima", kao i razne Mamiće, te neobjašnjive teorije i sam mentalitet Apsurdistana.
[uredio mišo car - 24. ožujka 2014. u 18:40]