Ja bih baš volio da Mamić ostane tu di je. Dajmo čovjeku šansu, tek je trener 13 mjeseci, nije stigao upoznati igrače i priviknuti ih na svoje metode rada, a tu je i jezična barijera.
A i nije lako motivirati igrače nakon što ih predsjednik kluba odvede u šator da se druže s PTSP-ovcima i vrišti nešto o Hrvatskoj, a onda na večeru u Baltazar di im isti predsjednik drži govore o zalaganju i trudu. I to nakon što im najveći rival u ligi ne želi istrčati na stadion, na kojemu ionako redovno igraju domaće tekme pred praznim tribinama, pod vodstvom brata tog istog predsjednika.
Baš zvuči kao san snova svakog perspektivnog nogometaša. To su stvari o kojima mališani širom svijeta maštaju kad nogom opale loptu.
S obzirom na sve okolnosti i metastazirani tumor od građanske udruge Dinamo (koji, nota bene, guta 100,000 kn gradske tj. naše love DNEVNO a u službenom imenu nema ni riječ "Zagreb"), ovih 5 bodova iz europskih skupina u 23 tekme u zadnje 4 godine (dva manje od Rijekinih 7 samo u ovoj sezoni) je ogroman uspjeh.
Jer taman da sam talentiran kao Messi, za Dinamo bih svjesno igrao kao Wilson, samo da me prodaju što prije, i to bilo gdje. Može i na farske otoke, a bio bih otvoren i za ponude iz tradicionalno neugodne latvijske ili gruzijske lige. .
[uredio timbouctou - 28. studenog 2014. u 02:09]