Možda najbitnije od svega - ako izuzmemo Istanbul, naši već godinama nisu odigrali tekmu u kojoj su djelovali kao da znaju što rade i u kojoj su pokazali kako se brane boje domovine. Način na koji su reagirali na primljeni pogodak me vrlo ugodno iznenadio, nebrojeno puta se dogodilo da nakon takvog šoka igrači pogube konce i krenu trčati po terenu kao muhe bez glave. Ali sinoć, ne - upravo suprotno.
Imamo šansu protiv Talijana, Torresov ulazak je pokazao da je za dobro izdanje njihove obrane prije svega bio zaslužan nedostatak klasičnog napadača. De Rossi je doista djelovao fantastično, ali ne vidim kako bi se mogao nositi s Mandžukićem ili Jelavićem. A ni Španjolci nisu nepobjedivi stroj kakvog sam se pribojavao. Dakle, temelji za optimizam postoje, ali moram priznati da ću, ako igrači odigraju preostala dva susreta na sinoćnjoj razini, biti zadovoljan nastupom naših na Euru, čak i ako izgube obje preostale utakmice i ostanu bez drugog kruga.
[uredio Jeb O'Samheidi - 11. lipnja 2012. u 11:17]