AD 1) - Sportnet je apsolutno broj 1 u hrvatskom (sportskom) novinarstvu. Znam da je to već niz puta rečeno ali Repetitio est mater studiorum.
AD 2) - Pacak je, a netko je to već napisao, osoba koja vrlo često pročita moje misli i stavi ih "na papir". Tako da je meni dovoljno pročitati njegov članak kako bih saznao što ja zapravo mislim. Bravo!
AD 3) - Najbolji portal očito ima i najbolju publiku jer je veeeeliki dio komentara izuzetno poticajan, zanimljiv, argumentiran i tolerantan.
Toliko za uvod
Zapravo htjedoh ovu temu osvijetliti iz sasvim novog kuta jer mi se čini da je sve ovo posljedica zamke u koju se vrlo lako upada. Naime, nogomet je ipak
kolektivni sport. U svakom kolektivu (sportskom, poslovnom, obiteljskom...) važno je da svaki kotačić (ma koliko on na prvi pogled izgledao nevažnim) odradi svoju ulogu maksimalno kvalitetno. Samo tako neki sustav (ekipa, tvrtka, obitelj...) može davati pozitivne rezultate. Možemo li uopće birati najboljeg nogometaša (košarkaša, rukometaša, hokejaša, odbojkaša, vaterpolista...)? Ili, postavimo to ovako. Jeste li ikada birali najuspješniji plivački, atletski, boksački itd. klub? Niste!? A zašto? Zato jer je to individualan sport u kojem je jasno da je važan pojedinac. Analogno tome, u kolektivnom sportu važan je (ili bi bar tako trebalo biti) kolektiv.
Kako uopće uspoređivati Maicona i Rooneya? Balea i Čecha? Messija i Gatusa? A to su igrači koji igraju danas. Možemo li uopće razmišljati o tome je li bolji bio Lav Jašin ili je to ipak Cristiano Ronaldo. Osobno, mislim da je nemoguće u koletivnim sportovima izabrati najbolje pojedince. Ono što mi izgleda realnim je birati najbolje igrače prema pozicijama koje igraju (iako i tu postoji niz zamki). Victora Valdeza i Ikera Casillasa ipak je lakše uspoređivati.
Očiti dokaz da ovakav izbor baš i nije najkorektniji zapravo je popis laureata. Koliko je na njemu vratara? Koliko je defanzivnih igrača? Naravno, nogomet se igra zbog golova i ljudi uživaju u vrhunskim potezima vrhunskih igrača. Po definiciji, to znači da uživamo u strijelcima i onim plemenitim kreativcima. Također, to znači da ne volimo stopere, bekove, vratare koji svojim akcijama zapravo ometaju i sprečavaju naš užitak. OK, netko će reći da to ionako nisu pravi nogometaši jer da su bili pravi igrali bi u vezi (ofenzivnoj) i/ili napadu. Možda, ali koja je zapravo poruka takve tvrdnje? Ako te trener stavi na gol ili u zadnju liniju tada ti zapravo želi reći da od tebe nikad nogometaša? Hm...
Ili ovako. Možete li zamisliti trenera koji u ekipi ne želi Ronalda ("pravog" ili "krivog") ili Messija? Osobno mogu. Već vidim i obrazloženje. "On je izvrstan igrač ali se jednostavno ne uklapa u sustav igre moje ekipe...". A možete li zamisliti trenera koji ne želi u ekipi imati Gatussa? A opet, tvrditi da je Gatusso najbolji na svijetu ipak je
Ekipa dobiva i ekipa gubi utakmice. Njemačka u JAR-u je tipičan primjer. Da o Sloveniji (Slovačkoj, Grčkoj...) u kvalifikacijama za isti taj JAR ne pričam.
I, na kraju, pitanje za sve Messijeve obožavatelje (taj sam). Kako bi izgledala ekipa u kojoj bi igralo 11 Lea Messija?
Za sve obožavatelje CR7. Kako bi izgledala ekipa s 11 CR7?
A da igramo s Marsovcima, moj bi prvi pick bio Messi. Ali samo prvi od 11 (15, 18...)
[uredio Vjeran - 06. studenog 2010. u 12:45]