Sad me možete naminusiti kako god hoćete, ali niste skroz u pravu što se tiče toga gospodina kojem se utakmica nije baš svidjela, a usput ću pokušati obraniti svoju tezu.
1. Koliko god da se busamo u prsa da smo nogometna nacija, nemamo kulturu gledanja nogometa, niti većina stanovništva zna išta o taktici, pripremi utakmice, odabiru igrača i svih bitnih i nebitnih stvari koje prate taj sport za prosječnog navijača/gledatelja, tako da mi nije jasno zašto se čudite kao pura dreku što je očekivao da ćemo prebit Turke kao kod Siska 1593. pogotovo nakon bombastičnih naslova u subotu i lizanju svih onih govana što su novinari prosrali.
2. Dotični gospodin je kupio kartu za sebe i svog potomka što mu automatski daje za pravo da upitan za komentar da ocjenu dobivenog/uloženog. On je ocjenio da za taj iznos nije dobio zadovoljavajuću predastavu, što je njegovo legitimno pravo. Po sistemu i ćorava kokoš ponekad ubode zrno slučajno je pogodio da smo odigrali na zicer, što se niti jedan "stručnjak" u državi ne usudi napomenuti, jer bi ga se odma napalo da je partibrejker i koji se nježnik on sad tu ima pravit pametan kad smo se plasirali na Euro i osigurali milijune Eura.
E sad, tu je pravi problem. Koliko god da Hrvatska nogometna reprezentacija prvenstveno igra za ponos i diku svoje države, oni igraju i za nemalu financijsku dobit matičnom savezu. Sa druge strane često ćemo čuti floskule da su nogometaši moderni gladijatori da se nogomet igra za raju i da je u biti bitno što raja misli o svemu tome.
I svi ste vidjeli i čuli što raja misli. Publika uvijek želi gol više, publici nikad nije dosta 2:0, oni bi 3:0, kad dobiju 3:0 žale što je Peri Periću poskočila lopta pa je pogodio prečku.. i tako u nedogled.
Prestanimo se zavaravati, premalena smo nacija i premalo ulažemo u sport općenito da se bilo kakav plasman na Euro ili Mundijal ne smatra realno ogromnim uspjehom, ali očito nekome odgovara pumpanje atmosfere, bilo depresivne ili euforične da se zamaskiraju neke druge stvari, i da se preko reprezentacije zamažu oči propadanja cjelokupnog sustvava u HNS-u.
Sad sam otišao predaleko, nemojte zamjeriti, ali niste u pravu kada običnog Jožu krivite što je podlegao medijskim natpisima proteklih mjeseci i što je bio na stadionu, i što mu se u krajnjoj liniji nije svidila predstava.
Još jednom, velike čestitke izborniku Biliću i reprezentativcima na velikom, velikom uspjehu. Reprezentacija ispred svega!
[uredio Pegulan - 17. studenog 2011. u 01:22]
