Tri sasvim ispravne teze koje sam jučer i ponavljao i ispao mrzitelj Hrvatske, tako to kod nas obično ide. 1. Ako najavljuješ naslov, ispadanje u skupini nije uspjeh. 2. Španjolska jednostavno nije Barcelona, i ušli su u susret vrlo relaksirano i nonšalantno s idejom da ne mogu primiti gol, a nisu nešto ofenzivno izgarali da ga postignu (Šifo igrač utakmice, svaka čast), to tvrde i njihove tiskovine. 3. Naši su igrači, tj. većina bili impresionirani i presputani prvi dio jer su te igrače vidjeli samo na tv-u i ps-u. Ne kažem da je trebalo ići protiv svjetskih prvaka va bank, ali s fanatičnom odlučnošću i hrabrošću da. 4. Generalno je dojam jako dobar, u svijetlu kvalifikacijskih izdanja i dodao bih 5. Niti je Bilić baš briljantan trener a nije ni Štimac dno dna iako ne uživa simpatije s pravom zbog svojih marifetluka i svega oko hr. nogometa. Obojica imaju dosta sličnog, kreću kao trenerski diletanti, članovi su brončane generacije, vodit će iste igrače ali nema argumenata da se kategorički kaže sad ćemo otići k vragu s njime. Autoritet ima, Srna je njegov čovjek i najutjecajniji igrač, znanje ima, elokventan je i inteligentan, i mada ni meni nije nešto simpatičan mislim da sa njim možemo naprijed. Članak jako dobar, kvalitetan rezime.
[uredio Hugo Sanchez - 19. lipnja 2012. u 15:05]