Ono što mene kao biciklističkog laika veoma zanima je što se smatra dopingom? Naizgled jednostavno pitanje u stvari vrlo složeno. Kako znamo da su u profi sportu jednako važni treniranje i prehrana, pogotovo u biciklizmu, gdje nema kompleksne tehnike sporta, već je poanta u postavljanju limita prvenstveno u izdržljivosti.
Pokušavam se staviti u poziciju profi biciklista na jednostavan i pomalo karikiran način. Ako imam najbolju opremu i najboljeg trenera, kao i ostali biciklisti, razlika će doći u fazi prehrane. Ako znam da mi npr. Izosport (karikiram) zbog svojih svojstava pomaže u bržem oporavku, a nema zabranjenih supstanci u sebi (iako je očigledno piće napravljeno u laboratoriju), onda ću ga koristiti.
Ako netko sutra kaže da ga zabranjuje, više ga ne smijem koristiti, ali nisam varalica jer sam ga u prošlosti koristio. Ili?
Je li zabranjeno sve što nije dopušteno, ili je dopušteno sve što nije zabranjeno?
Ako je već toliki problem dopingiranje u biciklizmu, zašto se ne pronađe način da ga se u kontroliranim uvjetima i količinama koristi? To ne bi bila nedopuštena prednost jer su svi u ravnopravnom položaju.
PS. Kad MMA ili UFC borci nakon borbi koriste biljne maste od kojih im rane zacijeljavaju rapidno brže, jesu li oni dopingirani? Stekli su prednost nad onim tko ju ne koristi.