Pacak :
"Lokomotiva svake dobre lige je borba za naslov prvaka," - možda je zato naša liga i tolko slaba kad je naša Lokomotiva na 14 mjestu i bori se za opstanak.
Jurišić - izvrstan uvod i poanta o igračima i srcu i vječitoj krivnji trenera.
Ali greška su predbacivanja o neagresivnosti i nedovoljnom zalaganju poput :
"Je li Vučević zabranio igračima da se "bacaju na glavu", da "ginu" za
svaku loptu, da trče više od protivnika? Fali im agresivnosti?" Ako želite Hajduk vratiti na staze slave iz prošlosti morate ustrajati na tehničkoj kvaliteti, a ne na sirovosti, snazi i surovosti. Jer svi ovakvi pozivi na borbenost su zapravo samo priznanje vlastite nogometne nemoći koju, dakle, moraju nadoknaditi borbenošću (maksimalnom oštrinom kojom neće dozvoliti igru, koju sami naravno nemaju). Sjetite se kako su prošla zadnja prvenstva. Čak i kada ste dobili Dinamo (a to je pretežno bilo nogometno silovanje), uvijek ste gubili prvenstvo, jer nitko iz Hajduka nije želio vidjeti nedostatak vlastite kvalitete, što se kroz cijelo prvenstvo dalo lijepo vidjeti kroz veliki bodovni zaostatak (kroz igru su to vidjeli svi). Dok je bilo Senijada još je to nekako klapalo (iako je bilo i slijepcu jasno kud plovi taj brod čim je Ibro malo fizički pao), a kud sad bez najvažnijeg kreatora. Anas je stvarno dobar igrač, no na žalost u Hajduku jednostavno to ne može pokazati. Neka mu trener (tko god bio) nađe mjesto u sredini, polušpici svejedno i neka mu da slobodu u igri kao što su to učinili i Zajec i Vaha sa Sammirom. Možda će onda proigrati. Andrić vam je duša ekipe (i srcem i znanjem i fizičkom spremom - žalosno zbog mladosti koju imate). Ali ostatak... Ako je ova prva postava (tehnički gledano) najbolje što Hajduk ima onda rađe raskiniti 60% profesionalnih ugovora i gurnite u vatru talentirane juniore (Varteks je to i napravio nedavno, doduše zbog besparice). Tako ćete barem za par godina imati pravu ekipu (i jeftinu). Jer kroz prošlost se dalmatinski nogomet dičio visokom tehničkom razinom,a sad?? Ovako vam samo preostaje inzistirati na bacanju na glavu i pogibanju na terenu, svjesno zatvarajuči oči pred očiglednim antitalentima (igračima koji ne znaju napraviti tri na nozi i koji mogu protivnika izbaciti driblingom samo ako je dribling grčko-rimskog stila) dobro uhljebljenim bez ikakvog nogometnog pokriča.