vrlo dobar članak, bravo jurišiću... i samo tako nastavit... ne se pretvorit u packa

bendera za kapetana :)

Gubitnički mentalitet tj manjak samopouzdanja. To je to kad ruke drhte u završnici, to je kad imaš neku repku na konopcima i umjesto da ih razvale s +40 i pošalju poruku drugima oni u tim trenucima vade glavne igrače i stavljaju vodonoše koji sve to proćerdaju i na kraju završi +5... No, to se da promijeniti treninzima, pristupom, utakmicama i prije svega dobrim trenerom koji će svojim znanjem doprinijeti samopouzdanju pojedinca i ekipe... Našoj repki treba neki 'Mourihno' koji ima ideju, pristup i znanje da to i ostvari ... Naravno, prije toga treba mudro odabrati najbolje od najboljih (ne vodeći se prema godinama već po kvaliteti, vještini, talentu...) i od njih napraviti momčad... Ne momčad nego Momčad... Možda nebi bilo loše pitati Rađu i Vujčića kaj misle o reaktiviranju? Zapravo Rađu... Vujčić je ionako još uvijek bolji od većine euro centara...

Što se tiče Planinića, sa reprezentativne strane, nikako mu ne mogu zaboraviti slobodna bacanja u Srbiji. Uglavnom, svim našim reprezentativcima nakon ere olimpijaca iz Barcelone ne mogu zaboraviti slobodna bacanja.
Sad, ja kao laik, mogu p(r)okazati barem tri segmenta igre koja reprezentativno ne valjaju, bilo pod Repešom, bilo pod Spahijom, ili pod Vrankovićem. Bacanja, skok i tranzicija. Da ne spominjem izgubljene lopte, kada Vranković stoji kao bandera na klupi, a Ukić vuče loptu, jer jednostavno nema kretanja, nema blokova za pick, nema odgovora, recimo na zonu.
I što onda da mislim o reprezentaciji? Da se razumijemo, otkad znam za sebe, gledati ću našu basket-repku, pa makar i na DSF-u, i nervirat ću se i bacati stvari po kući i nikada više neću očekivati medalju, makar ću se nadati, ali želim da petorka koja je u igri krvari na terenu, ako treba i iz nosa.
To sam zadnji put vidio u Srbiji, poslije toga - štanga. Letargija, bezidejnost, "crne rupe" u trajanju barem jedne cijele četvrtine.

I sad me možete pljuvati, ali najbolji igrač hrvatske i nlb lige lani Žorić, je na zadnjem prvenstvu izgledao kao redikul i diletant. Mislim da su se u tom trenutku Španjolci lovili za glavu i pitali se, na šta smo to mi potrošili novce?

I razumijem i Vujčića, i Planinića, i Giričeka i Ukića, i Popovića koji bi najradije zaborvili da se prvenstva uopće igraju.

Klupski, svi ti igrači su i cijenjeni i poštovani i honorirani za svoj doprinos. Štoviše, vjerujem da isplate svaki uloženi euro, rubalj ili dolar.

I što je na kraju rečeno novo u tekstu? Ništa što već svi ne znamo. Ne znam kakva je situacija u savezu, kako njegova organizacija funkcionira ali onaj Ukićev odgovor sugerira neke stvari. I vjerojatno se to onda odražava na samu igru. A kad se pogleda igru sa zadnjeg prvenstva, čovjek se zapita što je izbornik s njima radio cijele pripreme? Oni nisu imali uopće uigranih akcija. Bogdanović dobro otvori utakmicu, ubaci 4 - 5 u nizu i poslije više ne dobije loptu! Kraj je utakmice i mi imamo zadnji napad i oni igraju akciju napamet! Pa kvragu zna se da ako je Bogdanović najbolji šuter u momčadi da on mora pucati 10 puta na utakmici. Naravno, ako prvih 5 promaši, drugih 5 neće pucati. Isto tako, ako pogodi 8 od 10, pucati će ih i još. I za te šuteve mu se moraju napraviti akcije. Isto tako i za druge igrače za koje se zna koje su njihove jače strane u napadu. A trenutna akcija ovisi o tome tko je na terenu, tko je u kakvoj šuterskoj seriji, tko čuva kojeg igrača... I tu trebaju dobar trener koji će stvari moći prepoznati izvan terena i dobar plej koji će stvari moći prepoznati na terenu.

Dosta se često govori kako su Makedonci imali nešto što mi nismo u McCalebu, no nama nije nedostajao naš McCaleb, zvao se on Planinić ili Ukić ( iako je naravno umjesto Stipćevića ili Drapera morao biti tamo ). Nama je nedostajao naš Pero Antić, a to je Krešo Lončar. Kod njega nema da ne znam na koju je nogu ustao, kao kod Stanka Baraća, kod njega nema dana kada mu ništa ne ide kao kod Tomića. Jer Krešo nije rođen sa bogomdanim talentom. Krešo se rodio sa visinom a ostlao je sve napravio sam, i ima srce. On je ono što je kod Makedonaca bio Pero Antić, jer on je bio onaj koji bi izborio neke nemoguče lopte, koji bi se potukao sa najopasnijim protivničkim igračem, i od njega uvijek znaš što očekivati i što ćeš dobiti...

sjećate se Eurobasketa u Poljskoj? Čija je trica odvela repku u četvrtfinale? Nije to bio Ukić, Popović, Tomas, Bogdanović...Onaj tko je uzeo ključni šut i pogodio je bio Krešo Lončar. I to je igrač čije srce jednostavno mora uvijek biti u reprezentaciji. On nikada neće odigrati world class partiju kao što znaju Barač ili Tomić, no on će svoj doprinos uvijek dati, oznojiti svoj dres, te ostaviti srce na terenu

puno smo pisali i komentirali našu košarkašku repku, puno smo se živcirali, puno suza lili, razbijali po kući, derali se na ukućane;)
realno.....mi nemamo extra klase kao što su gasol, parker, spanoulis ili teodosić, peković.
međutim...imamo 15-tak vrlo dobrih i čak izvrsnih košarkaša.
e sad....znači imamo širinu, zaista imamo.
pravi trener, kada bi vodio repku recimo 4-5 godina u kontinuitetu (to su 4 natjecanja u košarkaškom kalendaru, svake godine je nešto), bi od 15 takvih igrača uzeo minimalno 1 medalju, a svaki put bismo igrali u 1/4 finalu velikog natjecanja.
to je nešto oko čega se slažemo.
međutim, kao što je i sam ukić rekao....što ne valja? SVE. a to je krivica Saveza i prokletog mafijaša Radića koji ga vodi.
normalno da su igrači ogorčeni i bezvoljni kada znaju da od 12 igrača, bar 2 MORAJU biti tamo, jer ih radić gura, a uopće NE zaslužuju biti dio repke, ako se gledaju čisto košarkaške kvalitete.
to stvara konstantan razdor i lošu klimu unutar repke. zato smo već 17 godina bez medalje....iako smo 2-3 puta bili jaaako blizu.
jedino što me veseli je pogled u budućnost.
repeša je ozbiljan trener, koji će vjerujem naučiti iz svojih grešaka s EP-a 2009.
također, naši mladi talenti koji dolaze su zaista extra talenti, koji bi mogli postati i extra klase...nešto što u zadnjih 15 godina NEMAMO (osim vujčića)!
šarić, hezonja i arapović su sva trojica u svojim godištima službeno najbolji igrači u Europi! znači 1994., 1995. i 1996. godište!!
mislim da se to uskoro mora kapitalizirati nekom medaljom!
šarić je već sada spreman za A repku, hezonja će to biti za 1-2 godine, a za 2-3 biti će i arapović.
njima možemo dodati katića i babića iz splita koji obećavaju, ako ništa drugo.
pored njih imamo dovoljno mladih, a već iskusnih igrača, koji su već sada jako dobri a mogu biti i bolji: bogdanović, tomić, pilepić, bilan, radošević, sobin.
uz njih tu su igrači u najboljim godinama: lončar, banić, žorić, ukić, m.tomas, perić, barać.
to je mislim sasvim dovoljno za svijetlu budućnost.
vjerujem da ćemo se već 2013. na EP-u u deželi veseliti....ja vjerujem da ćemo tamo igrati polufinale!