Koliko se sjećam Repeša se uopće nije proslavio kao izbornik, a ne mogu zaboraviti da nije vodio Antu Tomića na prvenstvo. Sad on ponovo dobiva šansu, skoro pa dolazi kao nekakav spasitelj (razumljivo nakon Vrankovića). Ali zašto neki dobivaju nekoliko šansi čak i ako nisu uspjeli, a neki drugi ne mogu dobiti niti jednu šansu (npr Perasović)? I zašto je praksa da je trener Cibone ujedno i izbornik? Po čemu je to dobro? Zar izbornik nema dovoljno posla na toj dužnosti? Vidim da je i u rukometu ista praksa, još da trener Dinama postane i izbornik...nemam ništa protiv nijednog od tih klubova ali ne vidim puno razloga za optimizam. Hajdemo se nadati da je Repeša nešto naučio iz vlastitih grešaka prošli put i da će ovaj put biti bolje. Baš me zanima hoće li se naći mjesta za Šarića.