postoji NHLPA kao udruzenje igraca, postoji betmen kaj zastupa interese vlasnika, treba neki "sindikat navijaca" organizirat, hvalevrijedne su to akcije te peticije, twitovi podrske, jutub filmici... ali treba neka organizacija koja ce stititi prava potrosaca

recimo da se zaprijeti obustavom pracenja svih utakmica bilo u areni bili putem prijenosa (jednom kad utakmice napokon pocnu), da se odbija kupovat merchandise za određeno vrijeme, da se kompletno ignorira sve aktivnosti lige... a vjerujte navijaci su bijesni, sve vise i na obje strane a ne samo vlasnike... njima bi takav vritnjak vlasnicima i igracima u guzicu jaaako dobro sjeo
a i ustedili bi fino nofčića za tu jednu sezonu

problem je sto su obicni ljudi (navijaci) zaboravili da oni imaju najvecu moc, i da su oni stvorili zvijezde od igraca, menadjera, vlasnika klubova...bez navijaca ne moze opstat ni jedan klub, ni jedan igrac ne moze biti zvijezda, kad ljudi to shvate, i kad jednom smognu snage i kazu sada mi pocinjemo bojkot, kada dvorane ostanu prazne i nitko ne gleda te zvijezde, kad padnu prihodi od ulaznica, kada ljudi prestanu i na TV-u pratit NHL, i samim time prouzrokuju pad gledanosti i pad prihoda od TV-prava, onda ce vlasnici, igraci i ostatak umisljene bogataske elite shvatit da su oni samo jako mali dio toga svega i da se bez njih svih moze, ali bez navijaca na tribini ili pred TV-om se ne moze nikako, i da je navijac najvaznija karika, a najvise ih se zanemaruje...onda bi dobili drugaciji sustav sigurno, ali steta je sto ljudi nisu sposobni shvatit da su promjene ipak moguce

hvalevrijedan i iscrpan članak o nhl lockoutu, s kojim se, ipak, u većoj mjeri ne mogu složiti :)

prije svega, ako gledamo bettmanovu i fehrovu viziju sporta, meni je daleko prihvatljivija vizija ovog prvog.

rezultat rada garya bettmana je izuzetno izjednačena liga, gdje nema velikih i malih riba i gdje na krajnji rezultat ne ovisi o dubini džepa vlasnika kluba, već o dobrom radu general managera, trenera i skauta kluba. tako recimo toronto maple leafsi, uvjerljivo najbogatija franšiza u nhl-u, već 7 godina ne zna za doigravanje, dok phoenix coyotesi, koji su već nekoliko puta završili u bankrotu i trenutno im je vlasnik nhl, bez problema ulaze u doigravanje i prošle sezone su čak igrali konferencijsko polufinale. u nhl-u, maksimalna razlika u budžetu za plaće između bogatih i siromašnih klubova ne može biti veća od 16 milijuna dolara.

s druge strane, rezultat rada donalda fehra je taj da najjbogatiji klub mlba-a (yankeesi) ima dvostruko veći budžet od desetog najbogatijeg kluba lige (milwaukee brewers), a 4 puta veći od najsiromašnijeg kluba lige (san diego padres). u dolarima je to ovako: yankees cca 200 milijuna, brewersi 100 milijuna, a padresi 50ak milijuna. u mlbu polovica lige statira u kukuruzu i ma koliko dobro draftirali, razvijali igrače i pametno birali trenere, nemaju nikakvu šansu da budu dugoročno konkurentni, jer se uvijek pojave yankeesi,philliesi i red soxi i pokupe im najbolje igrače. meni je takva liga pušiona (slično je i u nba).

nadalje, činjenica da su vlasnici 2005. godine ustrajali u svojim zahtjevima za čvrstim salary capom i pod cijenu gubitka sezone, najbolja je stvar koja se dogodila nhl-u. prije početka lockouta 2004. udio igrača u prihodima lige bio je neodrživih 75% i mnoge momčadi su bile na rubu bankrota. igrači su naizgled izgubili bitku 04./05., ali su u novim uvjetima koje je postavila liga postali bogatiji nego ikada. uoči lockouta prosječna plaća u nhlu je bila 1.75 milijuna (poslje lockouta je to smanjeno na 1.45 milja) dok je danas 2.4 milijuna. salary cap je narastao s početnih 39 milijuna na ogromnih 70 milijuna koliki bi bio sada da cba nije prekinut.

međutim, sadašnji sistem je došao u probleme zbog toga što  prihodi momčadi nisu rasli ravnomjerno. liga, zahvaljujući 5-6 (financijski) jako uspješnih klubova, u globalu ima profit, ali većina klubova je u minusu. prije tri godine salary cap je bio 56 milijuna, dok bi ove godine salary floor trebao biti 54 milje. to je za mnoge momčadi nedostižna cifra i zato se trebaju srezati troškovi. prema forbesu čak 18 nhl klubova posluje s minusom i to dugoročno nije održivo.

nažalost, lockout je neizbježan, budući da nhl nije spreman riskirati da mnogi klubovi iz manjih tržišta dođu u veće financijske dubioze, a igrači se nisu spremni odreći dijela svojih primanja. činjenica da samo 9 izgubljenih utakmica igračima donosi gubitak veći od onog što traže vlasnici, ali ganjanje neke "principjelnosti" i tvrdoglavost donalda fehra će im donijeti samo veći gubitak. vlasnicima to nije problem jer oni ne žive od hokeja i sasvim je sigurno da će na kraju biti po njihovom. činjenica jest da ljudi na utakmice dolaze zbog hokejaša, ali činjenica je isto tako da vlasnici snose rizik poslovanja, plaćaju dvorane, osoblje, luksuzne hotele i avione kojima igrači putuju itd. ako igrači misle da mogu sami organizirati i voditi ligu, neka je osnuju i bok. hokejaški klubovi su kao svaka druga firma, a kad firma ima gubitke - troškovi se moraju rezati. tako je to u kapitalizmu...

Nisam ni za vlasnike ni za igrace,ali kada sam procitao da je Bettman pekao zanat u Sterna,sve mi je bilo jasno.Stern je moralno dno,i puno vise je loseg donio NBA ligi nego dobroga,nisam neki pratitelj hokeja,ali mislim da je i Bettman isti kao on.A to ne moze biti nikako dobro.