Odličan članak, članak koji je prikaz stanja u našem sportu. Uvijek će se javiti kritičari koji će uprijeti prstom u Packa zašto je spomenuo ovoga, a nije onoga. Ali to je promašena kritika, zašto?
Može li jedan čovjek, ma koliko on se nama činio moćan, može uništiti nešto što vrijedi? Ako to nešto uistinu vrijedi - ma ne može ga jedan čovjek uništiti.
Što ako jesu problem Karlovac i Šibenik?
Uzmimo za primjer KK Split. Uništila ga je Cibona jel? Koliko god su ga uništavali Cibona i Miličević toliko je i on samog sebe uništavao. Svi su se pravili ludi i slijepi, a i danas se prave ludi i slijepi (Možda Naletilić i Vujčić nešto sada i naprave, tek su došli).
Problem hrvatskog sporta, kao i hrvatskog društva je što ništa nije sveto, nego je sve brutto i netto, sve je zabava.
Oni kojima je nešto bilo sveto, kao Kostelići, su uspjeli - da su oni čekali pomoć svoga HNS-a, davno bi umrli od gladi.
I vi, ljudi koji ovo čitate, ako u životu budete čekali da vam drugi pomogne - nećete doći nigdje. Bit ćete uvijek slučaj. Mućnite svojom glavom i radite ono što možete i ono što volite. A volite ono što možete, a ne što ne možete.
[uredio Bogomdani - 25. studenog 2011. u 14:15]
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda