Hrvatska zenska kadetska reprezentacija: Nika Muhl i Ana Mandiic, ostali ne zasluzuju biti na parketu i jesu tu valjda zbog tatinih veza, necu spominajti imena, dobiti cu postu ljutih roditelja. Tri igracica su barem imale solidnu do dobru predstavu protiv Ceske, a onda su nestale. Degutantno, ruzno za gledati. Izgubismo protiv ekipe koja ne zna voditi loptu, koja je na poluvremenu imala skoro duplo izg. lopti od nasih (tek na kraju smo ih stigli u tom segmentu), koja nema playa, ali koja ima jedno jedino oruzje, a to je sut za tri. Nasa trica ne postoji, te cure ne znaju gadati kad imaju loptu 2:1 direktno ispod kosa (8-10 profulanih bodova na taj nacin), kamo li da sutiraju sa 5 metara, kakva li trica (0/19!). Klupa na to ne reagira: Tek u zadnjih 15 minuta kad smo prosuli vodstvo i lovimo zaostatak idemo napasti njihove tricasice, Sant i van Zeijil. Ironija da je utakmica bas rijesena tricom kad su nase cure zaboravile da im coskari jedna od tih snajperica. Utakmica nakon koje se pitas miljun stvari: sta se radi u klubovima? Tu fale osnove basketa - tako sam vidio igrati djevojcice od 12 -13 godina; sta se radi na pripremama koje su sigurno poznavsi nas savez bile ultra-kratke do ne-postojece? Nisam vidio uradenu akciju osim "pumpaj loptu na Niku pog. kad sam pod stresom". I zadnje pitanje: sta ce biti od nase seniorske kosarke u 10 godina kad vec sadasnja A generacija tone, a od mladih nema dovoljno materijala? Ocaj, strava i uzas.