Čitam Engleskog pacijenta jer volim nogomet i uvijek volim saznati nešto više, što se ruku na srce u Hrvatskoj rijetko gdje može, a pogotovo ne u sportskim novostima.
I baš zato sam sretan što je pola kolumne posvećeno Thatcher-ici ali i jako razočaran na koji način. Doza humora je dobrodošla ali ovi mi više liči na štivo Dobriše Cesarića prepuno epiteta, metafora i raznoraznih nepotrebnih usporedbi.
Za mene koji sam u doba Thatcher bio u pelenama bi svakako bilo zanimljivije pročitati malo detaljnije o njezinom "doprinosu" sportu, nogometu, a ne da u 3/4 uvoda posvećenog njoj čitam o tome kaj vi sve imate na tavanu.
Nadalje, ostatku lige je posvećeno 5 riječi svakome, što također nije za pohvalu, jer ko prati engleski nogomet ne prati samo Manchesterske klubove.
Nemojte moje riječi shvatiti kao "pljuvanje", kolumna je vaša i možete pisati što god htjeli, ja ću je i dalje čitati ali bi volio pročitat ono što se drugdje ne može, npr. malo statistike i zanimljivih podataka nikad ne škodi.
