Mogu oni pisati, ali nažalost broj ljudi koji će čitati o rekordima naših diskaša i ostalih biti će puno manji nego što je broj ljudi koji će kliknuti da vidi što su nogometaši napravili za vrijeme karantene. Sjeti se da je otišlo toliko daleko da imamo i paparazze koji snimaju nogometaše dok sjede na terasi hotela, koji je smisao toga? Ali nažalost neki ljudi će te slike otvoriti i biti će ih više nego onih koji će čitati o pripremama pola olimpijskih disciplina zajedno... Sa takvom potražnjom i urednici će forsirati nogomet, pa će se ponavljati greška koja je nedavno bila na jednom portalu gdje je tekst o tome da je naš četverac izborio finale stavljen u šablonu od nogometa jer nisu imali spremnu šablonu za veslanje (jer im nije važna)...

Po pitanju praćenja tzv. manjih sportova uvijek više do izražaja dolaze lokalni mediji izvan Zagreba i Splita.
Konkretno, radim već 17 godina na lokalnoj radijskoj postaji u Osijeku i znam to iz vlastitog iskustva. Iako će uvijek biti najviše gledatelja na nogometu, bez obzira na to kako Osijek igrao, ipak se novinari češće okreću kvaliteti i pokušavaju je gurnuti u prvi plan.
Na postaji na kojoj ja radim o veslanju je u, primjerice, posljednjih deset godina, zasigurno posvećeno više minuta nego što je u istom razdoblju u SN napisano slova o istom sportu. A to ni ne čudi. Imali smo Mirnu Rajle, uvjerljivo najbolju veslačicu u Hrvatskoj, osvojili najveći broj ekipnih naslova u RH (tu se zbrajaju seniori, juniori i kadeti), sada imamo Davida Šaina...
To je samo jedan primjer. Svojevremeno smo stalno pričali o kuglanju (i sada redovito pratimo, ali ne kao prije nekoliko godina), gimnastika je u našim sportskim minutama konstanta (svih 17 godina otkako radio postoji), a nekoć, kada smo imali više ljudi, imali smo svakog vikenda po šest sedam prijenosa utakmica, od nogometa, preko košarke, rukometa do odbojke.
Svake godine biramo svog sportaša godine i to kroz tjedne i mjesečne izbore novinara iz svih redakcija, dok u završnici za mjesečne pobjednike glasuju i novinari i slušatelji. Novinari biraju najboljeg, slušatelji najpopularnijeg. I, mogu vam reći, i slušatelji reagiraju na način da više glasuju za ove iz 'malih' sportova. Tako su u posljednjih nekoliko godina te dvije titule redovito među sobom dijelili David Šain i Robert Seligman (dakle i za najpopularnijeg), a nekoć su među najpopularnijim bili čak i kuglači (B. Bogdanović).
Dakle i publika donekle reagira u skladu s onim što im mediji serviraju, iako je to više vezano uz manje sredine. No, ako ljubiteljima sporta stalno govorite koliko vrijedi neki rezultat u veslanju, gimnastici, odbojci, kuglanju, streljaštvu...onda će i oni to prihvatiti kao normalno i malo drukčije shvaćati težinu i vrijednost tih rezultata. Naravno, i dalje će u najvećem broju dolaziti na nogomet, no iznenadit će vas ponekad i 1500 gledatelja na odbojkaškim repkama, ili 2 - 3000 na gimnastičkom SK.
Definitivno treba ljudima više pod nos gurati i ove 'male', samo što to od nacionalnih medija nećete doživjeti jer, jednostavno, oni se bore na većem tržištu od lokalnih, koji imaju svoju stalnu publiku. Sportnet, kao naš najbolji sportski portal (i to iskreno tako mislim već dulji niz godina) posvećuje dosta pažnje gotovo svim sportovima u kojima naši natjecatelji ostvaruju zapažene rezultate. Nije da sve pršti od njih, ali morate shvatiti da i oni imaju određeni proračun za plaće i da si ne mogu dozvoliti toliki broj suradnika i izvjestitelja da zadovolje svačiji apetit.
Evo, nadam se da nisam bio dosadan. Ako jesam, sorry but 'ebiga, osjetljiv sam po pitanju praćenja 'malih' sportova... 

gledate li sportove zato što su teški ili zato što su zabavni? i čupanje šparoga je teško pa to nitko ne prati niti piše tekstove o tome.  ljudi prate ono što im je zanimljivo a za većinu ljudi to je- nadigravanje. prodor, dribling, duel, dodavanje, finta... i zato ljudi prate nogomet, košarku i tenis a ne plivanje, veslanje i atletiku.

opet jahanje na valu jeftine demagogije

U načelu podržavam i tekst i poantu, ali ovo je ko da se ravnatelj gradske čistoće žali zašto je grad prljav. A već slijedeći tjedan tekst na temu hoće li Hajdukovi klinci uspjeti zadržati jednoznamenkast rezultat na San Siru uz ogromnu podršku Torcide

Bocic, pa pogledaj samo razlike u sportskom dijelu dnevnika na HRT-u ili na ostale druge dvije nacionalne ali komercialne TV? Razlika je vidljiva iz aviona.

Sam znaš po pisanim medijima "što prodaje novine", zatim psihologija prosječnog Hrvata ili Hrvatice, nevezano za sport, ali koji naslovi privlače publiku? 90% gledatelja se totalka ne kuži u makroekonomiju ili energetiku, a gledaju to i misle kao da razumiju o čemu pričaju,  ali nažalost vijesti iz crne kronike prolaze (ne bi sad raspravljao gdje su uzroci toga).

Jednostavno za najširu publiku moraš stvari nacrtati daleko ispod akademskog nivoa, koliko ljudi u RH razumije kad mu info serviraš u galonima a ne u litrama? kad govore o povratnicima u neko selo rijetko kažu i u postotku i apsolutni broj da se dobije potpunija slika, često i sam znam digitronom preračunavati milijune kuna u eure da mi bude slikovitije! Znam da bi ovaj ovakav stav mogao naići na neodobravanje akademske zajednice ali i dijela novinara, jer se protive tretiranju gledatelja i čitatelja nesposobnima za rasuđivanje, ali nije smisao informacije gledatelja dovoesti u zabludu, već prikazati mu stanje stvari na njemu razumljiviv način. Ovo općenito o komunikaciji i jeziku.

A nogomet, ipak se i nogomet igra za i zbog slave, svaka čast novcu i svima nam je nužan, ali i ljudi u samom nogometu bi morali shvatiti da se prvo treba izgraditi slava, pa tek onda može doći i novac, a mnogi roditelji misle da im slava uopće nije nužna u svojim nakanama! ali to je za dtrugu raspravu........

Upravo sam to htio napisati.
Bernarde, malo se posipamo pepelom?