Savjet novinaru i kolumnistima za određivanje razlike između suca i trenera. Trener radi samo sa svojom ekipom, sudac naprotiv s obje i tu dolazimo do krucijalne razlike. Ako trener ometa suca pri njegovom radu, sudac ga može kazniti i udaljiti s terena, ako pak sudac pogrešnim odlukama ometa trenera u radu s njegovom ekipom, trener može prosvjedovati, biti kažnjen i biti udaljen s terena.
Jednostranim gledanjem na kažnjavanje isključio jedne strane, kakovo se zaziva u članku a i od jednog broja kolumnista, dok drugu automatski amnestiramo od mogućnosti pogreške i još bitnije odgovaranja za istu, dolazimo do suđenja poput Ovreboa u utakmici Chelsea i Barcelone, gdje je u očima sudačke organizacije sve bilo u redu, pa to može ponoviti npr u utakmici Bayerna i  Fiorentine.
I zar stvarno rečenica :"Volio bih još jednom vidjeti start na Maglici za koji mislim da je bio penal" zavrijeđuje drakonsku kaznu??? Zar uistinu želimo takav nogomet gdje trener ne smije iznijeti vlastito mišljenje. Gdje ne vrijeđa suca i gdje se ograđuje jer nije siguran u prekršaj.
Druga je stvar gdje je trener bezobrazan ili u utakmici u kojoj može biti oštečen suđenjem (nadam se da dopuštate takovu mogućnost) insinuira da su krivci u najvišim instancama nogometne ili sudačke organizacije ili iz nekog drugog kluba. Za takve izjave treba dokaze ili su kazne nužna posljedica.
I za kraj,zar nije čudno da ta ista sudačka organizacija, koja se tako zdušno bori protiv svake mogućnosti prigovora i dalje ustraje u nedozvoljavanju pomoći tehnologije u sustavu suđenja, koja bi zapravo sudačke greške svela na minimum?
Inače nemam običaj komentirati članke g. Attiasa, jer mi je njegova objektivnost malo upitna (vidim da su to neki primjetili i u ovoj kolumni), ali nisam mogao ne reagirati na ovako jednostrano gledanje nogometne igre, koja ima mnogo čimbenika, ali nekih zaštičenih, a drugih ne...