Bravo Korać.. odličan tekst i analiza. Dobro je da smo bar shvatili gdje je problem. Planinić je 82. , a Ukić 84. godište i od tada naši treneri nisu proizveli niti jednog playa približne kvalitete. To je stvarno očigledno i zabrinjavajuće. . Ja sam mišljenja da je upravo Laffayette igrač kakav nama treba. Pored odličnih šutera koje imamo nama treba play koji razigrava i jako je dobar obrambeni igrač. Ovaj je takav. Sadašnjost su Bogdanović i Tomić. A budućnost Hrvatske košarke su osim Hezonje i Šarića  -  Bender i Mazalin. Dakle opet niti jedan razigravač. Draper je super dečko , ali on vuče ozljedu i nemože pomoći. Andereson je bio car , ali nama treba play. Nikako  da Anderson igra a Bogdanović gleda. Itd....

svaka cast momku al jednostavno on nije Hrvat niti ce ikad bit, ovim se gubi cila draž reprezentacije koju smo izgubili u nogometu

jeste, dobar članak. Samo, pošto tema uopće nije nova - te Draper, te Anderson, čak smo imali iste diskusije oko Sammira i još kod Pešalova - pitanje je koliko je efikasna kritika uoći apsolutne nesposobnosti čelnih ljudi u hrvatskoj košarci. Nesposobnosti saveza da uspostave višegodišnji program rada sa omladinom (cilj: u svakom godištu treba po svaku cjenu naći po dva pleja), te nesposobnost klubova ustvariti ono gore u ogradama (ili slične ciljeve) kad im je preživljavanje i uski budžet imperativ. Od gore navedenih igrača samo Zoki je play, ali on je očigledno „preumoran" igrati za reprezentaciju. Pop je bio iznerviran nakon neuspjeha na pretprošlom EP-u i više se fokusirao na klub (znači kao Zoki), a jedino se je Roko odazvao, čak je kapetan ove ekipe - i zato zaslužuje naš respekt, ali opet on nije to riješenje. U Splitu smo nedavno imali jednu malu grupicu ljudi koja je htjela staviti legendarni klub opet na čvrste noge i koji je imao jasnu viziju o radu sa mladima. Čak su i imali talentiranog playa, koji je i dobio minutažu. Kraj priče je poznat, a on pokaže kako su u klubovima još uplićene neke treće sile (politika, banke) koje itekako znaju otežavati posao i fokus na radu sa igračima.

Odličan naslov i još bolji tekst!!! Reprezenatcija treba nuditi najbolje što imamo, bez obzira na rezultat, a tako će nastati poticaj za stvaranjem igrača! Domaća škola koju imamo nije loša, ali ako se ne dozvoli šansa, onda sve propada! Nadam se da će ovaj tekst doći do glava Radića, Repeše i ostalih u savezu!

Košarkaški klub Hrvatska

Ništa, osim što je slomio ruku... Fraktura podlaktice. Tako da je ovo s Lafayettom vatrogasna mjera.

Mislim da je najbolji način da netko postane dobar kolumnist praksa. Zato bravo za tekst, a ovi mladi novinari trebaju čim više pisati ovakve komentare  da nam dođu novi Juriši, Pacijenti i Packe. Što se same teme tiče mislim da je autor sve rekao :)

jao nami ming