Svi mi uvijek najbolje znamo tko treba igrati :-)
Kad se već igramo izbornika, i ja bih uvijek prije birao Eduarda nego Mandžukića i/ili Jelavića, ili (teoretski) Olića. Ne bih htio griješiti dušu, jer momka izuzetno cijenim zbog pristupa i srčanosti, ali čini mi se nekako da je Ivičin izostanak više olakotna okolnost nego hendikep za Hrvatsku.
Na stranu to da se radi o vrhunskom igraču, što samo budala može poricati, nekako mi se čini da je u igri za reprezentaciju Ola oduvijek bio veliki gutač dobrih prilika, recimo da mu trebaju tri mrtve šanse za jedan gol.
Iako mi se čini da od svih naših napadača Eduardo ima najlošiju (ili najmanje dobru) motoriku, smatram da se radi o napadaču koji je u stanju utrpati bilo kakvu polupirliku koja se ukaže u zoni šuta. Momak ima strašan osjećaj za prostor, sjajno se ubacuje, a kako mi i nismo reprezentacija koja je u stanju pripremiti deset zicera svojim napadačima bit će nam itekako potrebno da, ako je to ikako moguće, zabijamo iz poluprilika.
Bilo kako bilo, neka izbornik odluči kako je najbolje, i neka je njemu i našim momcima sa srećom. Sreća će nam uz velika muda svakako trebati, a ne kaže uzalud ona stara narodna da sreća prati hrabre.
Treba zaboraviti na kvalifikacije, na neodlazak na SP, treba zaboraviti Grčku i Gruziju, nezahvalne imperative koje postavljaju nezahvalni novinari i još veće nogometne neznalice. Treba zaboraviti tko stoji s druge strane, pa bio to
Grigalashvili, Xavi, Iniesta, Pirlo ili Keane, Irska ili Italija.
Treba istrčati tamo i odigrati najbolje što možemo. Niti jedan pravi navijač ništa više ne traži.
Dajte Irsku da se i-gra-mo :-)
Naprijed naši!