Konačno je jedan izbornik pogodio "u sridu". Glavni nedostatak kako ove tako i dosadašnjih selekcija je upravo nedostatak borbenosti i želje za pobjedom "pod svaku cijenu". Od smrti Kapetana u košarkaškoj reprezentaciji je počeo nestajati i za par godina potpuno nestao ratnički duh, a mišići, kosti i zglobovi su se, igrajući za reprezentaciju, počeli (vrlo očito) čuvati za klupsku sezonu. Ne znam zbog čega je s nogometnom reprezentacijom potpuno drukčija slika (ne priznaju nikom da je bolji od njih i tu samouvjerenost pokazuju na terenu), pogotovo danas kad i u košarci igrači kalibra onih koji su na popisu za reprezentaciju mogu osigurati egzistenciju sa 1-2 ugovora. Ako Perasović uspije promijeniti ne "pristup igri" nego "pristup pobjedi" onda će promijeniti sve, bez obzira na višak ili nedostatak centara ili play makera, ovakvu ili onakvu taktiku ili odaziv ili neodaziv u reprezentaciju jednog, tri ili pet igrača. Osim toga, samo u ratničkoj košarci koja se igra bez "straha od pobjede" može se u reprezentaciji izdići karakterom i igrom onaj toliko dugo traženi "novi vođa", "novi pravi kapetan" kojeg nemamo od smrti Dražena Petrovića.