ubrzati igru,centrirati kako treba i onda ce bit golova u izraelskoj mrezi. Sve osim pobjede je neprihvatljivo.

Pa i neriješeno osigurava drugo mjesto.

aj, izgubite pič...e, isti ste kao i košarkaši. ne znate nikoga, iole jačega pobijediti, rasturiti.

Trebamo se postaviti kao favoriti što i jesmo i ući u utakmicu s ne puno respekta prema protivniku! Dakle, odmah navaliti i u slučaju vodstva od dva tri razlike stisnuti i zabiti još. Treba loviti i ono najbolji drugi, što u skijaškim skokovima zovu lucky looser... Jači smo i sve osim pobjede večeras je neuspjeh!

Marković glavom za 1-0

Koje su ovo priće o drugom mjestu?Sramota!!!U ovakvoj grupi biti drugi.Samo im je lova u glavi i transferi a reprezentacija je večini njih postala samo jedna dodatna i dosadna obaveza.Bilić mora otići jer nema više ni viziju igre ni rješenja.Kao hajdukovcu Slaven mi je drag čovjek jer je uvijek i za Hajduk i za Hrvatsku igrao s srcem i bez kompromisa ali je ćinjenica da ovako dalje ne može.Budemo li drugi tko garantira prolaz u dodatnim kvalifikacijama?A ne uspijemo li se plasirati na euro prestaćemo postojati kao velika i ozbiljna nogometna nacija i krenućemo za našom košarkom.Pesimistično,znam ali mislim da će upravo tako biti.Zato Biliću trgni se i pokreni ovu ekipu i donesi malo radosti Hrvatskom narodu.

Problem je u tome što ih HNS stimulira za par desetaka tisuća Eura da nastupaju za reprezentaciju, a to oni manje više zarađuju u dva, tri tjedna u svojim klubovima. Čast izuzecima (ako ih uopće ima) koji igraju sa srcem za boje države!

Veliki sam sportski fan, pratim sve loptačke sportove, često sam nerealni optimist, al uvijek dajem nadu da bi moglo ispast dobro! Međutim (vjerojatno ojađen košarkaškim desetljećem i pol punim poraza i neuspjeha, ali i jadnim pristpom na utakmici protiv Malte), moram priznat da sam potpuno indifernetan prema situaciji hoćemo li se plasirat u UKR/POL ili nećemo! Nikad ne vičem na stadionima (čak ni pred TV-om) protiv hrvatskih sportaša, ali kad vidim kako oni (mnogi hrv. sportaši) nisu uopće svjesni što nama (skoro cijeloj naciji) znači taj lipanj svake parne godine, kad žderemo nogomet za doručak, užinu, ručak, marendu, večeru i ponoćni objed, koliko živimo za to, koliko smo sretni što smo uopće prisutni na natjecanjima i što se kockice vide na svakom koraku, dok oni zarađuju milijune i milijune, a mi crkavamo, mogu im samo poručit: "IGRAJTE PEDERI! Ne igrate za sebe, već za nas! Borbom na terenu (makar i izgubili) učinit ćete ljude zadovoljnima i zaslužit ćete poštovanje! U suprotnom, gonite se iz svetog dresa!"