shimano9 i ronaldo9, odlični komentari.

Protiv Hajduka je igra bila očajna, upravo zbog mijenjanja formacije. I umjesto da se iz toga nešto nauči, mi u ligi prvaka igramo nogomet u kojem ne da ne možemo uživati, nego je na kraju pravi mazohizam gledati utakmicu do kraja.

Kako je uglavnom sve rečeno, htio bih se samo malo osvrnuti na zamjene u poluvremenu. Znači dinamo gubi 2:0, Jurčić vadi vezne igrače, ubacuje obrambenog i krilo. Ideja je bila, po krilima doći do gola, s tim da nakon ponekog rijetko uspješnog prodora igrači nisu imali kome dodati u sredinu! Ne razumijem te taktičke finese, imaju mi premalo logike. Probiješ krilo i dodaješ svetom Petru da zabije gol. Nigdje nikoga, svi u obrani. Tek kad je Lyon smanjio gas i rutinirano privodio utakmicu kraju, mi nismo imali s čim zaprijetiti. Sammir usamljen, nema kome dodati pa još i petljanjem gubi lopte.  Neću ni spomenuti kako su te zamjene vukle na činjenicu da se dinamo ide braniti ne bi li pobrao još par komada. Pa unatoč tome što je Šimunić dobio priliku, Jurčić je i dalje ostavio Leku na poziciji beka - poziciji koja se do tada pokazala apsolutnim promašajem za njega. Kako i zašto to Jurčić nije zapazio, ne znam jer ja sam general poslije bitke, ali Jurčić kao trener Dinama trebao bi takve stvari prepoznati na vrijeme. Već pola dana ne mogu izbrisati slike iz glave u kojima pokraj onog Leka trče kao pokraj malog djeteta, Vida se trga da spasi stvar i da čitavu jebenu tekmu trener ništa ne poduzme. I ne, nije Lyon toliko dobar koliko smo mi taktički loše postavljeni bili neuigrani u stvaranju akcija, a i u obrani nismo bili bolji. Tako je bilo protiv Reala, tako je protiv Lyona.

Bequiraj neprepoznatljiv. Zar je bio problem Rukavinu ubaciti malo ranije, zar se nije moglo folirati kao da lovimo rezultat? Nije ponižavajuće izgubiti, ponižavajuće je gubiti i braniti se da ne izgubiš još više.