BRAVO! Trefio si ga u sridu, (za ovaj post nebitne etničke pripadnosti) upravo je to ono što stvara i potencira antagonizam među simpatizerima ekipa! Ovo o poniznosti to bi trebalo biti glavno i osnovno načelo odgoja od kućnog, preko školskog do odgoja u sportskim klubovima! To su stvari koje bi trebalo izbjegavat jer iritiraju i onda ona povrijeđena strana samo čeka priliku za osvetu i naslađivanje u tuđim mukama, po meni čak i opravdano jer ako te netko konstantno iritira vesljem nad tvojom mukom, zar očekivati da se kasnije neće veseliti tvom porazu???? I nema tu opravdanje u stilu: "sami smo/su si krivi", "mi smo jači a oni slabiji", "tko gubi ima pravo da se ljuti", "oni/mi su/smo zaslužili", "to je sport" i slične racionalizacije, jer ono što je nepravda je nepravda, ono što boli, boli, i uvijek ima onaj jedan koji je zakuhao i sviđalo se to nekom ili ne, ali uvijek postoji netko tko prvi pokrene!

Ne bi htio da se ovo sad povezuje samo s ova dva naroda, to je tako u svim navijačkim relacijama i ophođenju javnih osoba!

Btw. imali smo sličane primjere devedesetih kad je Dino Rađa došao u ZG s grčkim klubom nastupati protiv Cibone, tada mu je zagrebačka sportska javnost zamjerila (pretjerano) feštanje nakon postignutog zgoditka. Drugi primjer imamo s srpske strane iz negdje 1997.g. pri izvlačenju kvalifikacijskih parova za SP u Francuskoj, kada je Srbiji (SRJ) dodjeljena Mađarska, tada je srpska delegacija euforično neskriveno trijumfalistički "proslavljala" ishod žrijeba, a to je bilo jako zamjereno od FIFE i UEFE takvo neotesano omalovažavajuće rekacija Santrača! Očito je bilo i nekih packi, jer u prvom slijedećem izvlačenju je Santrač bio "miran kao bubica"!