Baš slično onome što sam ja nedavno napisao na tribina.hr, pa temu kako pripremiti utakmicu protiv Srbije, pa evo, prekopiram to da pročitate i ovdje:
Glavna priprema za ovu utakmicu trebala bi se odnositi na neke faktore koji se ne tiču same igre, te ću ja ovu analizu odraditi na taj način. Ne vidim neke prevelike važnosti u tome u kojoj ćemo formaciji igrati, koji će se igrači koristiti i sl., a i takve će ovdje biti gotovo sve analize, jer ipak smo država sa četiri milijuna izbornika. Što se toga tiče, ne možemo previše utjecati na to, treba vjerovati izborniku, i ja sam siguran da će on ovdje naći pravo rješenje, te da, što se tiče tog aspekta utakmica, neće biti nekih prevelikih problema. Nekako su bitnije neke druge stvari, koje se tiču onoga što će se događati na terenu, ali i onoga izvan njega, te čak i danima prije same utakmice.
Samopouzdanje!
Kao što kaže sam naslov, ovo je ono što je igračima potrebno usaditi u glavu. Napuniti ih samopouzdanjem, i to ne nekim bajkama, nego jednostavnom činjenicom da smo kvalitetnija ekipa od njih. Igrači nam igraju u boljih momčadima, kao sama reprezentacija smo uigraniji, a i igramo na domaćem terenu. Mislim da bi nam to sve trebale biti velike prednosti, ali ono glavno za ovu utakmicu odigrati će se u glavama naših igrača. Potrebno je znati da smo bolji, potrebno im je usaditi želju da im pokažemo koliko smo bolji (znači Njemački stil "trpaj dokle ide", a ne da kod 2:0 otpustimo gas i odrađujemo utakmicu), no nikako misliti da će zbog tih činjenica rezultat doći sam od sebe. Dakle, trebamo taj balans, a ja vjerujem da je Štimac dobar motivator i da to može postići.
Poljuljati samopouzdanje igrača Srbije (rani pogodak)
Uopće ne postoji nikakva sumnja da će Srbija u ovu utakmicu uči oštra kao žilet. No to će sigurno biti jedan tanki žilet kojega se vrlo lako može slomiti, jer njihovo samopouzdanje nije veliko, i taj balon se vrlo lako može probušiti jednim golom u prvih 15-20 minuta. Oni znaju da ne igraju dobro, i to će im sigurno ostati u podsvjesti. Mihajlović će ih, bez sumnje, psihički dobro pripremiti, sigurno će mu to biti i glavna zadaća u pripremama za ovu utakmicu, no na podsvjest ne može djelovati. Bitno im je zabiti gol, a onda će im ta podsvjest opet doći u prvi plan i jednostavno će veliki broj njihovih igrača sami sebi donijeti zaključak da ipak nisu toliko dobri.
Medijska suzdržanost
Probati medije držati na uzici, i ne dozvoljavati im da bilo izravno, bilo preneseno, pozivaju na ikakvu "zlu krv". To, u svakom slučaju, u ovakvim slučajevima više pomaže autsajderima, tj to im je prava voda na mlin. Prema reprezentaciji Srbije se medijski moramo postaviti kao da nam dolazi jedna prosječna reprezentacija iz sredine naše skupine, ekipa koja je nastupila na samo 2 od posljednjih 5 velikih natjecanja, i na njima ostvarila jednu pobjedu i pet poraza, uz gol razliku 4:13. Kao što uostalom, kada se pogledaju činjenice, takva situacija i je. Ovo je jednostavno jedna obična utakmica, koju bi naša ekipa, gledajući na kvalitetu trebala dobiti.
Žestoko (a korektno) navijanje
Ovo je dio koji će biti najteže odraditi. Uopće ne sumnjam da će atmosfera biti paklena, da će grmiti sa tribina, no ovaj drugi faktor, a to je korektno navijanje, taj će biti teško ostvariti.
Pod tim mislim na navijanje za svoje, a ne pljuvanje po protivnicima i pozivanje na povijest. Nekako sam dojma da mene osobno, kao igrača, ne bi uspjelo previše motivirati vrijeđanje protivničke ekipe, ali isto tako sam dojma da bi mi to dalo dodatni vjetar u leđa da sam član ekipe koju se vrijeđa. Ne želimo probuditi Spartance u igračima Srbije, a to se vrlo lako može dogoditi, ako oni umjesto 11, vide 40011 protivnika, te krenu još žešće i nabrijanije.
Potrebno je navijati za Hrvatsku, tjerati naše igrače naprijed, pjevati one pjesme za koje znamo da ih diže, i za koje znamo da im srce gori, a ponos udara. Sumnjam da su takve pjesme tipa: "Ubi Srbina", "Srbe na vrbe" i sl.
No naravno, znamo da ovo nije lako izvesti, tj. gotovo nemoguče je, čak i na manjim ligaškim utakmica, pred puno manjim brojem gledatelja češće čujemo: "oooo je*** te Dinamo", nego "oooo Volim te Osječe". Glave će biti usijane, bilo pod utjecajem medija, patriotizma, alkohola, životnog stila ili poprsja Lane Banely, i u takvim situacija prečesto mržnja prema protivniku prevlada ispred ljubavi prema svojoj ekipi.
Odigrati onako kako znamo
Dakle, ne mislim filozofirati hoćemo li igrati 4-4-2 ili 4-2-3-1, hoće li igrati Perišić ili Kranjčar, Eduardo ili Jelavić. To je nebitno, bitno je da Hrvatska igra onako kako zna i može, i to je to. Onda ne bi trebalo biti bitno što i kako igramo, i tko igra. Ekipa je bitna, srce i borbeni duh, i sve bi stvari trebale doći na svoje mjesto. Taktiku i odabir igrača prepustimo izborniku. Ionako će na kraju biti upravo onako kako on odredi, i sumnjam da mu previše znači mišljenja nas fanatika na ovom portalu