Ne cijenim T-Packa (šala na Tupac Shakura) zato što mi je jednom kratko bio glavni urednik, to je long gone epizoda, već jer je realist i iskren, možda je mogao po mojim kriterijima ponekad biti i kritičniji i dotaknuti se nekih važnih pitanja, ali sve ok. Ali moramo biti kritičniji prema igri Dinama i manje se zamarati Halilohodžićevim egoizmom, te više pažnje (teksta) posvetiti onome sportskom što nije dobro u igri.
Zadnji put sam već rekao, pustimo da vidimo kad teren bude bolji pa da onda vidmo igru. No, sada i kad nije bilo tako lošeg terena od igre nema ništa, igrač više (zasluženo) i ništa se nije napravilo da se sigurnije privede kraj utakmice. Nemojmo zaboraviti da je nogomet takav kakav je, jedan prekid, loše ispucavanje golmana (Kelavino klasično) ili sve slično, može tih jedan nula pretvoriti u katastrofu.
Mlade nade, su nakon ovih kola ostale samo to i nitko nije preokrenuo svojim potezima utakmicu značajno (gol Šituma je bio zicer, ali ok), Badelj, taj vječni talent, nije ništa dao Dinamu na dimenziji više, a kamoli zaslužio Bilićev poziv. Sve to u nama budi jedan nemir, ne od Hajduka jer i on je užasno loš, već za budućnost i tu novu sezonu europskih natjecanja.
Nemaštovito, neinvetivno, bez uigranosti iz prekida, dobili smo Dinamo kakvog nitko ne želi gledati u HNL-u, ali možda je to u njihovoj filozofiji priprema za čvrstu i tvrdu igru u euro kupovima, tko sam ja da tvrdim drugačije, samo vrijeme će pokazati ispravnost ove skepse.
I zato sam mišljenja, uz dužno poštovanje, da bi Tomo trebao biti kritičniji prema igri, a manje prema čvrstoj igri Vinkovčana, jer imam dojam da je to naglasak cijele priče, bez obzira kad se kaže da se moraju nositi s tim, no možda sam samo krivo protumačio cijelu priču.
[uredio shimano9 - 14. ožujka 2011. u 13:55]