Puno je veća razlika u kvaliteti stručnog kadra, nego igračkog. Ne mogu pobjeći od razmišljanja da su izvanredni igrači svojim sposobnostima čitav niz godina spašavali i Červara i sad Golužu. Radi Slavko dobar posao, ali za sam vrh (Francuska) treba više i bolje. Šteta što nikad nećemo saznati kakve bi uspjehe ova reprezentacija postigla s "Onestom" na klupi.

ma vori je bio razočaran... siguran sam da će se dečki sabrati i uzeti tu broncu

Pisa san jučer na forumu, mi smo u vrhu stalno, konstantnija smo ekipa od drugih, to je zaslužilo respekt.

Ono šta boli navijače, a i igrače je manjak 2-3 zlatne medalje, ako ćemo to tako nazvati.

U Tunisu smo Francuze dobili u polufinalu, raspali se u finalu protiv Španjolske koja nam ˝leži.˝

U Srbiji i Sloveniji na euru smo gubili od domaćina di smo zapravo dosta kvalitetniji od oba sastava.

Do jučer smo igrali najbolji rukomet na olimpijadi, sada smo odjednom papci i pičke?! Nismo, ovi su bolji, nije slučajno da oni nas umrtve, da imaju plan, da nas u većini slučajeva prisile da igramo ˝njihov˝, a ne svoj rukomet.

Njihov trener je genijalac, i uvik ima neko rješenje viška, uvik!

U 4 od 6 utakmica protiv njih oni nama nametnu svoj ritam, kada mi njima nametnemo svoj, mi dobijamo, kada oni nama nametnu svoj, oni dobiju.

Koliko puta nam napadi završavaju kroz sredinu? Improvizirano, 1 na 1? Bez nekog game plana.

Po meni, najveći je problem u glavama igrača. Jučer nakon prvog udarca Lackovića u 30-oj sekundi i obrane Omeyera naši imaju izraz: ˝Jebote, opet će nam sve obraniti!˝ 30. sekunda utakmice.

Udarci bez preciznosti, sa puno grča i straha, bez ˝probit ću te 200 na uru mater ti jeben˝, već sa ˝Ko će mu dati gol, svugdi je!˝

Oni su jučer od početka imali ˝pravi˝ govor tila, oni su djelovali kao pobjednici, bez obzira šta smo mi do sada na olimpijadi bolje izgledali. To je odlika velike ekipe. Da su njih Španjolci izbacili, mi bi sad vjerojatno igrali finale, iako je to teško tvrditi.

Mi protiv njih previše razmišljamo o njima, a malo o sebi. Previše straha i respekta.

No, kako san pisa jučer, nemam zamjerke ovim momcima, s obzirom na sve uvjete rada i ostalo, mi smo jebena velesila.

Jesmo li mogli imati koje zlato više? Tunis, možda koji euro, ali to je sport jebiga. Je, ova rečenica je klišej, ali to je tako.

Sada se treba oporaviti i osvojiti medalju, jer one se broje. To bi nam bila 2. medalja sa zadnja 2 natjecanja. Francuzi su na euru bili koji? Ne treba to zaboraviti.

Idemo po medalju!

Tekst je, po meni, odličan, poanta je pogođena, analiza detalja gotovo u potpunosti se slažem - ali ako su Francuzi bolji od naših što je to što ih čini boljima? 

Imena? Možda, ali ne igraju imena nego igra momčad. Jesmo li imali jučer više napada, više asistencija? Jeli obrana (koja nije bila na visini radi rotacija, rekao bih) primila samo 26 golova? Četiri elementa: fizičke predispozicije, taktička obučenost, tehnička kvaliteta i psihološka pripremljenost. U kojemu su Francuzi bolji? U samo jednom, a to nisu fizičke predispozicije.

Jeli poraz u polufinalu OI razočaranje? Da se razumijemo, za mene nije.

Trgnite se i osvojite u nedjelju tu broncu jer to neće biti samo medalja hrvatskog rukometa, to će biti medalja cijele naše olimpijske reprezentacije! Mislite malo na njih i borite se i za njih i zbog njih, ako već nećete zbog sebe! S ovakvim Vašim stavom ispada da je Lucijina medalja u taekwandou potpuno bezvrijedna, što nikako nije istina jer sjetite se samo koliko je ona bila sretna zbog nje i koliko smo zbog nje bili sretni svi mi, bez obzira gdje smo se tog trenutka nalazili! Sjetite se samo da je Drago Vuković nakon utakmice s Tunisom pitao Vikija Ivanovića kako je prošla Lucija u taekwondou i da je bio sretan i zadovoljan nakon što je čuo da smo osvojili 4. medalju u Londonu! Jer i olimpijska bronca ima svoj sjaj!

jao koliki tekst, jos me boli glava od sinoc da bi ga cilog procita.. francuzi su jednostavno bolji, ne zato jer su kvalitetniji nego jer sinoc nisu gubili glavu,igrali su svoju igru za razliku od nasih koji su izgledali potpuno bezglavo. djaba ti 2 miseca priprema kad se izgubis kad zagusti. imali smo 4-5 prilika za potpuni prikljucak i uvik smo nesto zasrali. tako se ne pobjedjuje francuska u 1/2 finalu OI. ono sto me najvise muci da mi kraj takve igre i ludjackog omeyera zaostajemo 1 razlike u 40 minuti.. i tada nastupa goluza sa bolesnim rotacijama vanjske linije.. bicanic SREDNJEG igra itd. podsjetio bi i na raniju odluku da ide samo 1 pivot. uglavnom, bronca bi bila uspjeh.

text je  doista odlican i slazem se skoro u potpunosti sa njim, ako gledamo prvih 7 u sastavu francuzi mogu reci da smo tu negdje podjednaki samo sto hrvatska ima puno bolju klupu no nazalost nikako nam nejde osvajanje najsjajnijeg odlicja, ocigledno je problem psycha, ja sam jos uvijek zalostan i jedino sto moju tugu moze da utopi jeste da svedjani osvoje  OI

Slušam jučer našeg Mihu Boškovića kada je rekao "mi se nikoga ne bojimo". I to je apsolutno ispravan stav koji nedostaje našim rukometašima kada igraju protiv Francuske. Imati respekt prema njima - svakako, no ovako ih se bojati je siguran znak za poraz.