Lijep pozdrav svima!


Nisam rukometaš, ali aktivno pratim rukomet petnaestak godina. Naime, slažem se sa većim dijelom teksta gore potpisanog autora - Francuska je ipak bolja. Nijanse su u pitanju - to se vidi i po tijesnim rezultatima posljednjih 6-7 godina - ali su ipak bolji. Ponekad za vratara, ponekad za raspoloženo krilo, ponekad za Gillea, Abaloa, Karabatića, ponekad za Onestu ili sudačku odluku.


Ponavljam još jednom da nisam rukometaš niti rukometni trener, niti se smatram kompetentnim raditi elaborat o učinku ili potezima našeg izbornika i njegovih pomoćnika, ali neke mi stvari zaista nisu jasne. Molim nekoga da mi pojasni.


Naime, po završetku utakmice s Tunisom Drago Vuković daje izjavu za javnu televiziju da takav rukomet ne smijemo ponavljati u polufinalu s Francuzima: u borbi kost u kost s njima gubimo, to je jasno svakom amateru koji je dvaput u životu pogledao rukomet. Francuzi su fizički jači i više od četrdesetak minuta mi se s njima ne možemo tući. U isto vrijeme Onesta izjavljuje da reprezentaciji Hrvatske u polufinalu ne smije dozvoliti da se rastrči i razmaše po terenu jer u tom slučaju sigurno gubi. Sve super, sve pet. I jedan i drugi izbornik kuže gdje su im dobre a gdje loše strane.


U petak utakmica kreće naopačke: gađamo Omeyera u glavu, prsa i noge - što se sve broji za njegove obrane i diže mu samopouzdanje u nebesa, ulazimo u kontakt s Francuzima baš u svakom napadu, a protok lopte je slab. Nema problema, svakom se može desiti loš start s Francuzima. Izbornik pametno uzima time-out u ranoj fazi utakmice, čak daje i suvisle savjete o gustoći obrane i bržem protoku lopte u napadu.


Utakmica ide dalje. Hvatamo kakav-takav priključak i ulazimo u ritam s nekoliko dobro odigranih obrana. Odigravamo tri ili četiri napada-polukontre u kojima bez iznimke Marko Kopljar usporava protok lopte. I sad zamišljam što se u tom trenutku zbiva u glavi izbornika (što je na kraju krajeva već i primijetio jedan od forumaša): 


A) Da bi pobijedio Francuze, treba mi brzi protok lopte;


B) U napadu Marko Kopljar usporava protok lopte, jer je nesiguran da pukne na gol, a taj trenutak nesigurnosti košta nas posložene Fracnuske obrane i rudarenja da postignemo gol;


C) Imam izbor mijenjati Marka Kopljara i time ubrzati protok lopte u napadu. Time riskiram knešto slabiju obrambenu formaciju u slučaju da Francuzi naprave brzu tranziciju, ali obrana mi ionako ne funkcionira niti s Kopljarom u igri, a napad s njim ne funkcionira nikako;


D) Imam izbor ostaviti Marka Kopljara u igri i time pojačati obrambenu formaciju koja ne igra dobro i time upropastiti protok lopte u napadu, što kao posljedicu vuče 5-6 faulova Francuza prije isforsiranog šuta kojeg će Omeyer ionako obraniti.


Izbornik se odlučuje držati Kopljara. Može li mi netko tko se aktivno bavi rukometom objasniti rezon ovog poteza?


Dobro. Utakmica ide dalje i ne ide dobro. Jednom od najboljih igrača na Svijetu, Domagoju Duvnjaku, nikako ne ide. Šut očajan i bez neke ideje u napadu. Negdje daleko na klupi, Domagoju Duvnjaku klupu grije živuća legenda, vjerojatno najbolji igrač svih vremena i jedini igrač prema kojem napuhani Francuzi imaju kakav - takav respekt: Ivano Balić. Izbornik se logično odlučuje u igru ubaciti Ivana Balića. Po mom mišljenju prekasno, ali OK. 


Ulaskom Ivana Balića igra je u napadu brža, a Fracnuzi u napadu ipak moraju odigrati nekoliko dodavanja prije nego zakucaju preko nemoćnog Alilovića. Miriše na bolje. Izbornik vadi Ivana balića i razbija mu ritam.


Može li mi netko tko se aktivno bavi rukometom objasniti rezon ovog poteza? Za kog smo đavla vodili Ivana Balića u London, ako ne da riješava, ili pomogne rješavati teške utakmice? 


Tek kad mi netko razjasni ove elementarne nejasnoće u vođenju važnih rukometnih utakmica, mogu prihvatiti tezu o lošoj psihičkoj pripremi, kompleksu od Francuza i nemoći da se zabije gol Omeyeru.


P.S. Rukometašima svaka čast, bronca je veliki rezultat. Jedva čekam SP u Španjolskoj i živo me zanima na što će ličiti Francuska reprezentacija nakon nužne smjene generacija.


Za nas mislim da nema brige: mi ćemo i dalje redovito u polufinala, zajedno s Dancima, Francuzima i sve boljim Šveđanima.