Bojazan od loše posjete (koja je opravdana) samo pokazuje da kod nas reprezentativni nogomet nikako da stekne pravi navijački status (a ista je stvar i s klupskim). Izgleda da u Lijepoj Našoj ima više navijača Engleske, Španjolske, Italije, Portugala... nego Hrvatske. Sada kad imamo dobar rejting, nastaje problem nezainteresiranosti jer nema atraktivnih imena, a taj se problem još produbljuje preranim potcjenjivanjem protivnika. Tako će reprezentacija sada privući veću pažnju samo krene li nešto nizbrdo, bilo da doživimo koji neočekivani poraz, bilo da nanižemo niz neuvjerljivih partija, što bi u konačnici dovelo do toga da bi interes opao i u onim sredinama koje su dosada neopravdano zaobilažene u prethodnim kvalifikacijskim ciklusima (osobito Split, zatim Rijeka, Osijek, Vinkovci....) pa bi sada mogle (i trebale) doći na svoje.

Pitanje rejtinga pokazuje koliko nam je reprezentacija slabo "brandirana". Dakle, neatraktivni protivnici prijete slabom posijećenošću stadiona, a njihova neatraktivnost je posljedica odličnih igara u donedavnoj prošlosti i kontinuiteta koji reprezentacija ima. (Što bismo onda radili da smo Brazilci? Tko bi nam onda bio atraktivan? Valjda bismo ukidali nogomet.)
S druge strane, neosporno kvalitetna i uspješna reprezentacija (koja prema tome ima respektabilan rejting) i dalje prijateljske utakmice uglavnom igra s Bosnom i Hercegovinom, Moldavijom, Lihtenštajnom i drugim članovima (bez uvrede ikome) europskog trećeg ili nižeg razreda. Zar je moguće da u jeku priprema za Svjetsko prvenstvo npr. Italija, Njemačka ili Portugal ne bi željeli imati jednu jaku provjeru s jednom, usprkos kiksu, snažnom ekipom kao što je Hrvatska? Ili ne treba možda pucati na prvu ligu svjetskih sila. Zar ne bi jednom Paragvaju ili jednoj Obali Bjelokosti bila dobra i kvalitetna provjera kako se nose s Europljanima baš utakmica s jednom Hrvatskom (ili npr. Rusijom)? No, očito u HNS-u nema dovoljno marketinškog nosa da učini Hrvatsku "brandom" koji bi bio primamljiv mamac za prijateljske oglede sa zemljama s kojima po rejtingu očito jesmo u rangu, a s kojima nam na prijateljskim susretima ne bi prijetile poruke: ubij ustašu! i oj Hrvati golovrati, sve ćemo vas redom klati!

No, pitanje je kako da Muppet show Mar-Sreb "brandira" nešto, što ni u očima samih navijača nije dovoljno "brandirano". Ne znam kakav bi bio, i postoji li uopće odgovor na pitanje zbog čega se u Hrvatskoj ne navija samo i isključivo za svoje bez obzira tko stajao s druge strane? Zbog čega se u nas nikako ne javljaju ni naznake stvaranje takve športske kuluture gdje je kult reprezentacije (ili kluba) kult, a onda je atraktivnost protvnika relevantna samo za rezultat, a ne za atmosferu?