Malo sam kasno pročitao članak,ali moram napisati svoje mišljenje.Prvo cijelu raspravu o idealnom brojčanom formatu 1HNL je potaknula rečenica da je susret Intera i Hajduka pokazao nekoliko kvalitativnih razreda u našoj prvoj ligi. I dok su mnogi nabrojili nekoliko sličnih primjera iz najjačih liga i primjerima demantirali takovu misao, ja bih još upitao da li su svi gledali utakmicu o kojoj se govori (uključujući i autora)? Jer ako jesu onda su valjda primijetili tri stopostotne šanse Intera od kojih je prva bila kod 0:0. Dakle kako je moguće da Inter stvori toliko zicera Hajduku,koji je uvijek u vrhu naše prve lige a da ga se trpa nekoliko kvalitativnih razreda ispod. Inter nije zabio i upravo zato je slabiji klub od Hajduka, što ne znači da je zbog toga ili zbog rezultata 0:5 trečeligaš. Mene uopće ne zanima broj klubova prve lige, ali nekako mislim da je liga zanimljivija s večim brojem klubova. Jer največi razlog zagovaranja lige 10 je neuspjeh naših klubova u Europi. Ja stvarno ne vidim po čemu će to u ligi 10 naši profitirati i biti jači u Europi? A usporedbe s grčkom i turskom ligom su blago rečeno neozbiljne. Možda to jesu slične lige, ali nikako po financijskoj moći. Najjači klubovi tih liga mogu kupiti igrače ranga Gutia, Sidneya Govoua (i skuplje samo ako bi došli u Tursku/Grčku), dok si to ne mogu priuštiti ni naša dva najbogatija kluba (financijski).