Njegov najveći problem je bio, i sudeći po ovim zadnjim izjavama, i ostao činjenica što nije bio voljan krivnju prebaciti na sebe već smo nakon svakog natjecanja slušali o tome kako igrači iz neobjašnjivih razloga nisu dali sve što mogu, a mediji i javnost su samo bili teret. Međutim, to su njegove ljudske (ne)kvalitete. Puno važnije je kakav je rukometni stručnjak, a ako bi krenuli analizirati stvari vrlo lako bi došli do zaključka da se ne razlikuje previše od Červara. Dobra obrana, igra na kontre i katastrofalno organiziran napad. Razlika je u tome što su Červara spašavali Balić, Metličić, Džomba, Lacković i ostali, a Goluža to nije imao. Sad mi se čini već prekasno dovoditi nekog vrhunskog stručnjaka na klupu jer nemamo više igračke kvalitete da budemo stalno u vrhu. U neku ruku je to i dobro jer će napokon prestati laž koja se godinama pokušavali prodati javnosti, a to je da je Hrvatska rukometna zemlja. Hrvatska nije rukometna zemlja. Ona je zemlja siječanjskih pratitelja rukometa kojima pravila rukometa i dalje nisu jasna (pa traže patriotska objašnjenja od Ćosića, Brkića i ostalih bisera) i zemlja koja više ni ne može reći da ima ligu jer je ona uništena pod krinkom uspjeha reprezentacije. Ono što je žalosno je da će sada svi koji su u tom uništavanju sudjelovali upravo to navoditi kao razlog manjka uspjega reprezentacije, kao da je to sve došlo nekom višom silom. Talenta je sve manje, djece je sve manje, mlade reprezentacije više ne ostvaruju rezultate kao nekad...ajmo se napokon koncentrirati da rukomet svedemo na to da imamo ligu koja na nešto liči, da ljudi prate svoje lokalne ekipe u ligi koja nije namještena i besmislena, a da "Balićeva" generacija bude ta koja će svojim znanjem i iskustvom donijeti reprezentaciji vrhunske uspjehe za nekih 10, 15 godina.