Bravo g. Juriš. Odobravam kad se bavite ozbiljnim temama poput ove. Ali u ovom slučaju - kao i u većini sličnih slučajeva u HR - riba smrdi od glave (odličan primjer je naš tzv. predsjednik saveza).

Nadam se da ćete još pomnije i detaljnije dotaknuti način financiranja klubova. Kod nas se klubovi održavaju financijski po socijalističkom naputku - krade se od naroda - a na tome manjina kapitalistički zarađuje.

Nit je narod vidio kakvog posebnog nogometa u domaćem prvenstvu, a uspjeh u europskim natjecanjima je SF. Dakle, narod nije dobio nikakav povrat - prisilne investicije u Mamić d.o.o. kao samo jedan primjer.

U takvom mutnom i trulom okolišu - korupcija je samo prirodni nusproizvod. Za razliku od pojma ''rođenih lopova'' (g. Juriš opasno tu koketira s posve mračnom i krivom tezom ''DNK-krivnje'', ako sam dobro shvatio što piše), okoliš je presudniji faktor. Tamo gdje ima manje prilike za korupciju - tamo je i ima manje. Sasvim normalno.

Postavimo hipotezu - što ako pošteni nogometaš u HNL-u kojem nije plaćeno mjesecima, ne može nikako namaknuti dovoljno novca za hitnu operaciju svoje kćeri? Dođe netko i kaže - prodaj ovu utakmicu protiv - ne znam - Mrdušnje Donje. Glupa utakmica - život kćerke?
Hmm... Monstrum?

Korupcija jest pošast koju ne treba ni podržavati, ni odobravati, ni opravdavati - ali stavih primjer - čisto radi ilustracije za g. Juriša da niti netko mora biti iskonski trul ili zao pa da ga životne okolnosti nagnaju na korupciju - možda za dobrobit nekoga drugoga, a ne samo sebe samoga - kao što je slučaj s našim političarima i visokim dužnosnicima.