kao i uvijek, izuzetne "packe" i nisu preduge - u današnje vrijeme instant vijesti i kolektivnog ADD-a, osvježenje je čitati kolumnu u kojoj si kolumnist da prostora i vremena da obradi problem kako spada. ne slažem se doduše do kraja - mislim ipak da su primarno (naravno ne isključivo) krive igračice jer si ne smiju dopustiti tankiranje ovakvog tipa. ono što je meni najvažnije u članku je da je konačno netko potegnuo pitanje preispitivanje sustava natjecanja u velikom broju sportova! mislim da je recimo ogroman problem zadnje (katkad i koje ranije) kolo u natjecanjima po grupama kad netko tko sigurno ide dalje (ili sigurno ne ide) nema natjecateljskog motiva protiv nekoga kome je utakmica bitna. to gledamo svake godine, počevši od nogometne lige prvaka nadalje. naravno, tu su i problemi biranja protivnika (naši rukometaši nisu htjeli tankirati u njemačkoj pa su nam francuzi u 1/4F oduzeli šansu za medalju), dogovori tipa onog 2:2 danske i švedske (mada ta utakmica stvarno nije izgledala namješteno - netko je kod 2:2 čak pogodio prečku) i sl.....round robin je u mnogim sportovima neizbježan, zbog raznih razloga (atraktivnost, nepravednost kup sustava od samog početka natjecanja itd), ali sustave mnogih natjecanja (i pravila round robina) treba korigirati jer su nepravedni i nelogični!!

Ovo me odma sitilo na ono nesritno rukometno prvenstvo, cini mi se u Njemackoj. Mi smo tad igrali uvjerljivo najbolji rukomet i bili glavni favoriti. Igrala se zadnja utakmica u skupini i mogli smo birat: pobijedit ka i sve do tad i ic na Francuze, za koje smo znali da nan ne leze i da su jedini koji nan mogu zapaprit, ili namjerno izgubit i dobit nekoga laksega protivnika za kojega smo smatrali da cemo sigurno proc. Naravno, postenjacine, izabrali smo "the high-road" i pobijedili, zatim izgubili od Francuske te zavrsili peti s ucinkon 8-1, a Njemacka je bila prvak s dva ili cak tri poraza.

Sad ja vas pitan, biste li rade gledali ovaj scenarij koji je ispa, rekli da nasima triba skinut kapu do poda jer su postupili moralno ispravno i doma dosli uzdignute glave ali tek peti, ili bi rade da smo "tankirali" i uzeli medalju?

Ja i dan-danas ne znan odgovor na ovo pitanje. S jedne strane se uvik trudin ucinit ono sta je ispravno, ali s druge, ocito je da to nuzno ne mora donit nista dobro osim cistoga obraza. Mislin da ce za 20-30 godina odsad bit poznat jedino podatak ko je odni doma koju medalju, a da ce malo ko pamtit na koji nacin je to postignuto.

Svaka cast na clanku, ovo je jedno realno i aktualno pitanje, jedna tesko rjesiva dilema, a i na ovome mome primjeru se potvrduje stav autora kako je opet na kraju kriv sistem.

potpisujem od riječi do riječi (možda jedino drugim dijalektom....:)), istu moralnu dvojbu imam od tad i očito smo iste asocijacije na ovaj članak imali.

I na njihovu nesreću, sva četiri para izvela su svoju točku idiotski loše i neuvjerljivo.

Kažnjene su, dakle, jer nisu bile same u želji da izgube, i jer su to izvele "preočito". Čini vam li se to ispravnim? Ili je "tankiranje" ok do neke granice? Tko određuje tu granicu?

Ovo je ključni dio cijele priče. I da, točno tako: tankiranje je ok do neke granice. Do one granice na kojoj još uvijek ne možemo biti sigurni da se zaista dogodilo. Do one koja je evidentno prijeđena u ovim slučajevima. I da, tu granicu određuju odgovorni kao što su ju uspješno odredili i u ovom primjeru.

Pacak, pogledaj još jednom video tih mečeva, odrasti i onda samo pohvali odluku o diskvalifikaciji. A svoje pubertetske argumente iz ovog promašenog članka možeš okačiti mačku o rep. Određivanje granica nije jednostavan zadatak, ali je jedan od ključnih elemenata odgovornosti u svim aspektima života.

Sasha je u zadnja 3 reda sve rekao

Pažljivo sam, i sa zanimanjem, pročitao članak. Javno priznajem, prvi puta se moj i Tomin stav bitno razlikuju (što i nije loše jer sam se već zabrinuo postojim li uopće :-)) iako ima u članku vrlo čvrstih argumenata koji podupiru Tominu tezu.
Nažalost, danas je sve komercijalizirano, sve je u funkciji novca, profita, zarade. Sport je rijetka grana ljudske aktivnosti (da ne kažem djelatnosti) koja u sebi nosi barem malo one prave romantike. I zato je baš u sportu vrlo jasno vidljiv sukob između romantičarskog (idealističkog) i sada već uvriježenog  pragmatičnog Machiavellijevog "cilj opravdava sredstva" pristupa. I, da, kao romantik kojeg se duboko dojmila priča o slijepom streličaru svjetskom rekorderu, u sportu tražim i očekujem romantiku i ideale, a ne pragmatizam. Podsjećam i na dva gesla. Prvo je i službeni moto ollimpijskog pokreta. Citius, altius, fortius! Brže, više, jače! Uvijek, a ne samo onda kad ti to odgovara. Drugo je ono o tome kako je važno sudjelovati, a ne pobjeđivati. Koje god od tih gesala da sagledavam, tankiranje se tu ne uklapa. I zato su ove sportašice morale otići s Igara. Ali takav se stav mora i dosljedno provoditi. I za mene nema dileme, naši su rukometaši, na tom famoznom prvenstvu, napravili jedinu korektnu stvar, nastojali su pobjeđivati u svakoj utakmici. Za mene su već "odabirom" Francuske kao četvrtfinalnog susreta postali pobjednici. Ipak, ne bih sad lamentirao o ostalim sportskim natjecanjima. Olimpijske igre su perjanica sporta. Olimpijske igre su vrh. I zato bi Olimpijske igre morale biti uzor pravog sportskog pristupa. I zato bi na Olimpijadu trebalo ići po medalju. Ali ne pod svaku cijenu...
Zaključno, ne slažem se ja s pragmatizmom ni generalno. No, ja sam samo dinosaur rođen u prošlom mileniju. Svoju sam djecu odgojio najbolje što sam znao i mogao. Baš me zanima kako će svijet izgledati kad pragmatizam postane univerzalna religija. I vjerujte mi, ne bih tada htio biti roditelj...
Završno, Tomo odličan tekst i odlični argumenti ali generalno se ne slažem s tobom.

 
Glupost. Samo potvrdjujes Packov clanak, 
Kao prvo, ne mozes apsolutno nikada biti 100% siguran da je nesto namjesteno. Zabijale su svaki svoj servis u mrezu? Pogledaj Cilicev prvi servis, to sto on s njim radi mora biti namjestaljka jer nitko ne moze tako lose servirati na tom nivou. Ne mozes odrediti granicu jer je ne mozes jednoznacno odrediti, i kao takvu opisati, sto neumitno vodi do toga da takve odluke donose 'odgovorni' koji su pri tom nuzno i subjektivni, ako vec ne i pristrani, Dakle, ne budali bez veze.

Kao drugo, clanak vrlo jasno govori da su sportasice krive (zadnja recenica u tekstu, vjerojatno uopce nisi dosao do ondje kao i vecina buntovne djecurlije koja prdi u prazno), ali da osim njih ima jos puno krivaca pocevsi od njihovih trenera i saveza, pa sve do organizatora natjecanja. Da ne pricamo o tome kako bi bas volio vidjeti da recimo netko izbaci Njemacku, Nizozemsku, Real i neki slican takav div iz natjecanja jer je eto ocito da se nije 100% zalagao ili nedaobogidjevicamarija cak i namjestao susret. Kao recimo Japanke koje nisu zeljele pobijediti, sto je i trener potvrdio na konferenciji za novinare, ali sto po tebi ocito nije granica koja je evidentno prijedjena. 

Otud licemjerje u ovom potezu i ono o cemu Pacak prica.

Bravo Pacak, po ne znam koji put.

Nisi spomenuo da u cijelom mecu igracice NITI JEDNOM nisu imale razmjenu s vise od cetiri prebacivanja, servise su namjerno gadjale u mrezu i lopte u aut. Katastrofa!!!

da, ima tankiranja u sportu i da, ocito su sustavom natjecanja omogucili da se ovako nesto dogodi. Ali ipak je nanijeta velika sramota sportu, a ovom slucaju i nekakvom duhu olimpizma (sjeti se, ovo je jedino mjesto gdje se ne igra za nagradni fond). I ako je ikada trebalo napraviti neki presedan, onda je ovo bilo pravo vrijeme i odlicna prilika. Uostalom, izbacili su favorizirane parove, ne neke "dankinje".