Znaš, Pacak, imam jednu datoteku na računalu pod imenom "Sportnet" u kojoj se nalazi jedan običan word dokument sa par linkova sa sportneta. Tamo su svoje mjesto našli(sad govorim ko da sam ih spremio u neki sveti hram, al nisam, vjerujte mi) Dražen Petrović sa
http://www.hrsport.net/vijesti/310003/kosarka/zivot-leti-kapetane ,
Armando Galarraga sa http://www.hrsport.net/vijesti/409779/ostali-sportovi-baseball/savrseno-nesavrsena-utakmica , Paul Scholes sa
http://www.hrsport.net/vijesti/393328/nogomet-engleska/vjecni-motor-manchester-uniteda , već spomenuti
http://www.hrsport.net/kolumne/388211/packe/nema-isprike-za-opravdanja i od danas ovaj članak koji je stvarno napisan sa željom da se ovo što se zadnjih dana događa između juga i sjevera Hrvatske smiri.
Svaka čast Pacak, slažem se sa svakom napisanom i podržavam ovakve tekstove koji čovjeka jednostavno natjeraju da se zapita "zašto?" i "kako dalje?", jer evo, bez imalo srama ću reći da su postupci Hajduka i onog "gremlina" Maleša, kao i pokreta onog R. Pauletića koji se uporno zalaže da se "jug odvoji od sjevera", uspjeli u meni probuditi samo ljutnju i bijes do te granice da sam bio u stanju doslovce više nikad ne otići kod nas na more, kao što sam bio i u stanju da onaj dalmatinski "bojkot Zagreba" u svojoj glavi okrenem u bojkot ne Splita, već u "bojkot cijelog juga."
I drago mi je da je ovako nešto napisano jer se čovjek stvarno zapita(ja jesam i razmislio sam si malo) i shvati da nakon što malo mućne glavom da je to ustvari sve smiješno i da nikakva "krivo dosuđena zaleđa" i slične pizdarije ne bi trebale razumnog čovjeka ljutiti do tih granica da okrene leđa svojoj domovini, svom narodu i svemu što ima veze s Hrvatskom. Čovječe, Dinamo je u Lgi prvaka, pa radujmo se tome, a kojekakve Maleše i Mamiće(iako je ZM meni čist ok), ostavimo po strani i puštajmo nek to što rade, rade između sebe i na štetu sebi(kako tko, u ovom slučaju Maleš sebi, prije par god. Mamić sebi, to tak ide) i nek to ne utječe na kojekakve lažne i apsurdne podjele sjevera i juga.
Pa zar smo toliko plitki i zaboravljamo kroz što smo sve prošli, koliko smo se borili za ovo što danas imamo. Istina, ne funkcionira sve savršeno, nikada nije, a nikada niti neće, ali Bože moj, pa ne dajmo da nas ovakve gluposti razdvajaju i čine nas neprijateljima u vlastitoj domovini.
Kako sam radio po Dalmaciji, nailazio sam na svakave ljude i nikad neću zaboraviti nekoliko za Hrvatsku neugodnih situacija koje su mi se urezale u sjećanje i najviše bih volio da nisu. Naime, kroz rad, upoznaješ nove ljude, strance, turiste i nevjerojatno i nepojmljivo mi je da jedan Britanac, jedan Srbin, jedan Amer, jedan Slovenac kažu(nakon što ih malo upoznaš naravno) kako zna da Hrvati nikad neće biti složni kao nekada i da sve to postaje sve gore i gore.
Pa jel nama to treba ljudi? Da nas se izvana proziva za nezajedništvo? Mišljenja sam da nam to nije potrebno i stvarno bih volio kada bi se to počelo mijenjati. Naravno, prvo treba pomesti ispred svog praga, ali nakon tog ne treba ići mesti tuđe već treba pomoći drugome, ukoliko mu je pomoć potrebna, da pomete i ispred svog. To nam jedino može vratiti sklad, zajedništvo i vjeru u bolje sutra kakvo smo nekoć imali. Ja ću od sebe početi, nije problem, a hoće li još netko uz mene, pokazat će vrijeme.
Hvala
[uredio sizzling1990 - 01. rujna 2011. u 16:55]