odličan članak!

termin "umjetni klub" je jedna zabluda koju je neki frustrirani navijač plasirao među ostale, a glupani i idioti su je objeručke prihvatili

najjače od svega jest kada Real i Barcelona troše bogatstva prava i nisu umjetan klub, a Chelsea i City jesu kada to isto rade

kao što je netko rekao, vidjet ćemo kada će jednom Real i Barcelona morat platit te dugove pa će neki šeik i kod njih doći, šta će onda njihovi navijači reći? pojest će jedno veliko govno

naravno, to se ne odnosi na sve navijače, nego samo na one koji koriste te termine umjetan klub


umjetnim klubom bi se moglo definirati eventualno neki klub koji je osnovan da bude sredstvo nelegalne zarade svog gazde, a za takve klubove ja neznam


i kad se priča o povijesti i tradiciji, tu se također dosta gluposti namelje
tradiciju ne čine samo trofeji, i bilo bi vrijeme da današnja iskompleksirana djeca to shvate
a što se tiče trofeja, svi su osvajali trofeje novcem, tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti

naravno, uvijek se nađe neka iznimka poput Montpelliera koji ima puno manji budžet od ostalih i ipak uspije, ali takvi slučajevi se danas mogu na prste nabrojat


i za kraj, vlasnik mojeg "umjetnog" Chelsea Roman Abramovič šalje puse svima

dobar članak jurišiću s par opaski... i to radi toga što se niste proslavili... u samom tekstu pričate da dobar sportski novinar mora bit objektivan i onda pokažete vrhunsku dozu neobjektivnosti...

ne urliču samo navijači Cibone (ovo je kad već generaliziramo, ja kao navijač Cibone za niti jedan klub ne kažem da je umjetan jer su svi jednom tek počinjali pa bi po ostoj logici kao i danas svi oni bili umjetni (ne samo Cibona jurišiću nego i split i zadar)) da je cedevita umjetan klub... u apsolutno jednakoj mjeri to čine i navijači zadra, splita, alkara, i drugih klubova kao i oni neutralni...
također kad se već spominje financiranje Cibone slobodno se dotaknete toga kako su u prošlosti financirani i neki drugi klubovi...

trebalo bi postavit neku granicu(kao npr. rođenje krista) pa da onda znamo,klubovi prije "krista" su pravi,klubovi velike i duuuuge tradicije a ovi poslije su umjetni,i onda je možda najbolje da se ni ne osnivaju....

iako nisam neki navijač citya,ni čelzija drago mi je da su ti klubovi uzeli trofeje,jer stvarno mi je muka gledat jedne te iste klubove uvijek na vrhu,odnosn sa naslovima,di su ona vremena kad su naslove uzimali a bilbao,notigham forrest,sunderland,hamburg,itd.....to je danas nezamislivo zahvaljujući pravim,veeelikim klubovima,koji pokupuju sve živo i mrtvo,nema više šarma u sportu,ali na to sam se već davno trebao naviknuti...

Cedevita kao klub,zaista ulaže u rad sa mladima.
Škola košarke je po cijelom gradu,čak su krenuli i u vrtićima!!!
Imaju više mlađekadetskih i kadetskih momčadi.Kao sudac,gotovo svaki vikend gledam te dečke kako igraju,iako neki se ne mogu sastati sa loptom. Ali bolje da je na terenu nego da se drogiraju,skede pred kompom ili da bleje u TV.
Tako da svakako stojim u obranu "umjetnoga" kluba koji toliko ulaže u mlade.

Nije ti baš usporedba jer prije nego je osnovan Hajduk u Splitu ljudi nisu navijali za nikoga jer nije bilo nogometnog kluba, zapravo tada ljudi nisu znali šta je "balun" ;)  

Čekajte ljudi, teoretski je svaki klub umjetni, ali priče o Naniju i C.Ronaldu i dovođenju u MU kao 17-godišnjaka, ttu je i ugled kluba utjecao da pristanu na dolazak. Drugim riječima, može neki klub "bez imena i prezimena" klincu ponuditi basnoslovnu svotu, pitanje je da li bi pristao ići tamo samo zbog novca, nemojmo slavu isključiti iz cijene koja se mora platiti. Koliko je City samo odbilo igrača.......

A Cibona 1976.g. pa tada nismo imali što drugo za gledat nego u zimskim subotama si mogo gledat samo prijenose iz Jazina, Gripa, Baldekina, Pionira....eventualno prijenose vaterpola iz Bečeja i Kotora, skijaški skokovi s Planice su došli kasnije. Tada nitko nije pitao da li je nastala Cibona "restruktuiranjem", svi su samo pitali "tko igra" i "koji su koji" i gledaš utakmicu.....Strane klubove smo postupno učili upravo onako kako ih je Mirko Novosel dovodio u naše dnevne sobe i kuhinje gdje se četvrtkom navečer iščekivalo urlikanje iz doma sportova "ajmo aco he,he,he..." tada smo učili riječi kao što su Banco di Roma, Granarolo, Macabi, slijedeće godine Žalgiris, Sabonis, Homičus, Kurtinaitis, Litva, Limoges, Simac.. a par sezona kasnije preko Jugoplastike ARIS i EFESpilisen. (Real, CSK, Barca, Olimpiacos su nam bile poznate riječi naučene u "sportskim srijedama" u izvješćima nogometnih euro kupova). Strani klubovi su nam bili peta galaksija, kažem samo tako preko susretanja s našima, smo ih ugrađivali postepeno u naš svakidašnji vokabular!

Podjela na umjetne i neumjetne ipak postoji, svidjelo se to nekom ili ne, naime danas ako ti kluba nema na TV-u, on ne postoji, što potvrđuju i  mnogobrojni likovi raznoraznih reallity emisija, gdje smo u prilici pobliže upoznati neke kvartovske (polu)veličine, samo zbog tehničkog napretka, a po istoj logici tv prijenosa poznamo i likove iz politike, jer preko  državnih i   lokalnih tv kuća oni dolaze u sobe bakicama koje s kreveta ne mogu do toaleta. Tu je emisija "volim nogomet" imala nemjerljiv doprinos, ma koliko se  mnogo ljudi sprdalo s HNL-om, ali ako telemetrija ne laže, bio je najgledaniji sportski program!  Političke slobode danas , za razliku od sedamdeseteih i osamdesetih, su donijele i trgovačke slobode, a poslijedica toga su i stvaranje instant klubova po različitim sportovima (ovo za područje ex-jugoslavije i ostalih realsoscijalističkih zemalja), neka se nitko ne nađe pogođenim ali mislim da je primjer Velike, Papuka iz Velike alias Kamen-Ingrad u RH najextremniji primjer ove pojave. Na "bliskom istoku" smo bili svjedoci Arkanovog Obilića koji je 98 ili 99 bio čak i šampion SRJ, koji je akon kraćeg boravka u vrhu ju-lige posepeno potopljen u niže rangove. Poslijedica trgovačkih sloboda praćenih tehničkim napretkom su rezultirali da se legalno prijenose utakmice engleske, španjolske, talijanske lige, skoro cijele devedesete smo imali vikendima navečer prijenose Barcelone, Reala, pa i Valencije i Deportiva, da ne spominjem neumjereno forsiranje serije "A" u "bezveznim" utakmicama talijanske lige. Emisija "petica" je također približila elitne lige, sateliti također, samo tada smo tamo gledali "naše čileance" tada još nisu bili brončani, ali vremenom se iskristalizirala malograđanština u kojoj je sramota navijati za manje slavan ili manje bogat klub.

Za hrvatske okvire nije nebitno da smo imali samo dva prava prvoligaša i da praktički uz Rijeku i Osijek i Vinkovce ostali hrvatski klubovi nisu imali "čistokrvne" navijače, sve su to bile "rezervne" opcije jer se dijelilo na Hajduk i Dinamo, s tim da o iskrenosti deklariranja pojedinaca o navijačkoj pripadnosti nema smisla raspravljati, jer uvijek će se događati da će netko prikrivati pravu navijačku pripadnost samo da bi bio prihvaćen u društvu.


Ima tu jako mnogo stvari koje bi trebalo dotaknuti na temu "umjetnih klubova", po meni čak postoje više i manje insntant klubovi, a tu su element navijači, pa koliko zagrebačkih klubova je bez navijača???? To je tema za sebe, ali ipak nije isto ako kapital "doleti" dugogodišnjeg drugoligaša trocifrene starosti i ipak velikog broja navijača, ili kad kapital počne raditi za klub za kojeg nitko nije čuo! Naravno "marketing" je magija koja može zaluditi pučanstvo, e sad koliko je tko vješt, to su relacije za neku drugu raspravu. 

svaka cast jurišiću, sve bolji clanak od boljega :)) Najgore, sto me ne smetaju uopce ti klubovi odjednom puni love, ja sam navijac milana sto se tice stranog nogometa, a isto znamo kako ga je pokrenuo papi, mene smetaju ovi novopeceni navijaci, reala, barce, man utd i njihovo veliko vrijeđanje ostalih, a dobro znamo da je npr. prije par godina realu kralj naredio da se infrastruktura otkupi za nekoliko stotina milijuna kojima bi pokrili dugove i onda im dali u koncesiju to nazad za 1 euro godisnje, slicno ko i ciboni, novcem naroda se placalo. IZVRSTAN CLANAK