iako je članak u najvećem dijelu pogođen i pisan dobrom namjerom,postoje neke stvari u sportu koje se ne mogu vagati apotekarskom vagom,i objašnjavati fizikalnim zakonima...Naime,sport i ljubav prema sportu čestu su iracionalni i neobjašnjivi (Bernard to kao Hajdukovac najbolje zna!).
Sve se naravno mijenja,pa tako i poimanje sporta,navijanje,te način kako se neki klub može zavoljeti...No kako smo mi Hrvati načelno jedno prilično emotivno i iracionalno stado,doista mi je teško shvatiti zašto bi netko danas otkrio navijačke sklonosti ili ljubav prema Cedeviti.Cedevita je jedan vrlo suvisao poslovni projekt,...no ona zapravo,po meni,nema ništa.Nema tradiciju,nema igrače,nema povijest,nema uspjehe.Utoliko ona i jest,po meni,umjetni klub (baziran samo i jedino na poslovnom interesu vlasnika da putem nje plasira onaj otrov od napitka sveudilj ex Juge) i to bez navodnika.
kad ja kao neizlječivi navijač Hajduka danas navijam za redikulozno okružje Poljuda,ja ne navijam za njih već navijam za POVIJEST i TRADICIJU,jer ja i danas navijam za Ivicu Šurjaka i Steve Žungula.
Utoliko i ne vidim smisla uspoređivati Cedevitu sa Realom,ManU ili Barcom,potonji imaju tradiciju i povijest,i utkani su u DNK kastiljanskog ili katalonskog puka.A Cedevita,realno,nema ništa.Zero.
No naravno da je kao projekt milijun puta 'zdravija' od projekta ozdravljenja i spasa Cibone,no to je neka posebna priča.