Čekajte ljudi, teoretski je svaki klub umjetni, ali priče o Naniju i C.Ronaldu i dovođenju u MU kao 17-godišnjaka, ttu je i ugled kluba utjecao da pristanu na dolazak. Drugim riječima, može neki klub "bez imena i prezimena" klincu ponuditi basnoslovnu svotu, pitanje je da li bi pristao ići tamo samo zbog novca, nemojmo slavu isključiti iz cijene koja se mora platiti. Koliko je City samo odbilo igrača.......
A Cibona 1976.g. pa tada nismo imali što drugo za gledat nego u zimskim subotama si mogo gledat samo prijenose iz Jazina, Gripa, Baldekina, Pionira....eventualno prijenose vaterpola iz Bečeja i Kotora, skijaški skokovi s Planice su došli kasnije. Tada nitko nije pitao da li je nastala Cibona "restruktuiranjem", svi su samo pitali "tko igra" i "koji su koji" i gledaš utakmicu.....Strane klubove smo postupno učili upravo onako kako ih je Mirko Novosel dovodio u naše dnevne sobe i kuhinje gdje se četvrtkom navečer iščekivalo urlikanje iz doma sportova "ajmo aco he,he,he..." tada smo učili riječi kao što su Banco di Roma, Granarolo, Macabi, slijedeće godine Žalgiris, Sabonis, Homičus, Kurtinaitis, Litva, Limoges, Simac.. a par sezona kasnije preko Jugoplastike ARIS i EFESpilisen. (Real, CSK, Barca, Olimpiacos su nam bile poznate riječi naučene u "sportskim srijedama" u izvješćima nogometnih euro kupova). Strani klubovi su nam bili peta galaksija, kažem samo tako preko susretanja s našima, smo ih ugrađivali postepeno u naš svakidašnji vokabular!
Podjela na umjetne i neumjetne ipak postoji, svidjelo se to nekom ili ne, naime danas ako ti kluba nema na TV-u, on ne postoji, što potvrđuju i mnogobrojni likovi raznoraznih reallity emisija, gdje smo u prilici pobliže upoznati neke kvartovske (polu)veličine, samo zbog tehničkog napretka, a po istoj logici tv prijenosa poznamo i likove iz politike, jer preko državnih i lokalnih tv kuća oni dolaze u sobe bakicama koje s kreveta ne mogu do toaleta. Tu je emisija "volim nogomet" imala nemjerljiv doprinos, ma koliko se mnogo ljudi sprdalo s HNL-om, ali ako telemetrija ne laže, bio je najgledaniji sportski program! Političke slobode danas , za razliku od sedamdeseteih i osamdesetih, su donijele i trgovačke slobode, a poslijedica toga su i stvaranje instant klubova po različitim sportovima (ovo za područje ex-jugoslavije i ostalih realsoscijalističkih zemalja), neka se nitko ne nađe pogođenim ali mislim da je primjer Velike, Papuka iz Velike alias Kamen-Ingrad u RH najextremniji primjer ove pojave. Na "bliskom istoku" smo bili svjedoci Arkanovog Obilića koji je 98 ili 99 bio čak i šampion SRJ, koji je akon kraćeg boravka u vrhu ju-lige posepeno potopljen u niže rangove. Poslijedica trgovačkih sloboda praćenih tehničkim napretkom su rezultirali da se legalno prijenose utakmice engleske, španjolske, talijanske lige, skoro cijele devedesete smo imali vikendima navečer prijenose Barcelone, Reala, pa i Valencije i Deportiva, da ne spominjem neumjereno forsiranje serije "A" u "bezveznim" utakmicama talijanske lige. Emisija "petica" je također približila elitne lige, sateliti također, samo tada smo tamo gledali "naše čileance" tada još nisu bili brončani, ali vremenom se iskristalizirala malograđanština u kojoj je sramota navijati za manje slavan ili manje bogat klub.
Za hrvatske okvire nije nebitno da smo imali samo dva prava prvoligaša i da praktički uz Rijeku i Osijek i Vinkovce ostali hrvatski klubovi nisu imali "čistokrvne" navijače, sve su to bile "rezervne" opcije jer se dijelilo na Hajduk i Dinamo, s tim da o iskrenosti deklariranja pojedinaca o navijačkoj pripadnosti nema smisla raspravljati, jer uvijek će se događati da će netko prikrivati pravu navijačku pripadnost samo da bi bio prihvaćen u društvu.
Ima tu jako mnogo stvari koje bi trebalo dotaknuti na temu "umjetnih klubova", po meni čak postoje više i manje insntant klubovi, a tu su element navijači, pa koliko zagrebačkih klubova je bez navijača???? To je tema za sebe, ali ipak nije isto ako kapital "doleti" dugogodišnjeg drugoligaša trocifrene starosti i ipak velikog broja navijača, ili kad kapital počne raditi za klub za kojeg nitko nije čuo! Naravno "marketing" je magija koja može zaluditi pučanstvo, e sad koliko je tko vješt, to su relacije za neku drugu raspravu.
Samo Cibalia!