joy division je napisao/la:
Ovo je fenomen koji zahtjeva puno jaču analizu od ovoga članka. Jednostavno jer je
previše različitih faktora u interakciji . Pod umjetnim se uglavnom misli na instant uspjeh, kojeg nisu pratili stasavanje
vlastitih supertalentiranih juniora, skautinga, trenera...
Ta lova s kojom su kupljeni najbolji igrači je nastala na nekom drugom mjestu i branši i uložena je u već postojeći brand ili novoosnovani.
Nisu ni Chelsea ni Man.City umjetni jer osvajaju, oni su samo primjer
instant uspjeha.
Da sutra netko kupi Nottingham Forrest ne bi ni oni bili umjetni u slučaju da osvoje Premiership već samo instant.
"Umjetno" je termin koji se javlja
kad se u priču uključi faktor navijača koje novoosnovani klubov tek moraju steć, to je proces koji nabrže ide s uspjesima.
Da sutra Cedevita osvoji Euroligu, napunila bi dvoranu, sljedeće godine bi se našlo par ljudi koji će u kontinuitetu pljeskat i bodrit rođake, prijatelje ili samo sportaše na terenu, treće osvajanje naslova prvaka će se stvorit neka grupica koja će osnovat neku udrugu itd...Gledano s vremenskog pomaka od dva tri desetljeća, to je poprilično brz proces...
Nego, jako mi je drago da se dotaknuo javnog financiranja divova prošlog vremena...i tu bi se štošta moglo reći
Vidi cijeli citat
Bravo majstore!!!! Trefio si ga u sridu!!!!
Drugi put ćemo analizirati pojam instant uspjeh, i o tome se ima što za pisati ali sad nećemo jer bi otišli predaleko.
Čuj to što novac dođe iz "drugog sektora", mislim da je čak najmanje sporno i najmanje nemoralno u ovoj priči, premda bi najidealistički bilo da se klub financira isključivo sredstvima zarađenih od navijača baš tog kluba, to bi u nekom imaginarnom slučaju bilo najpoštenije, naravno svi znamo da bi tako sve otišlo u kukuruz, ali moramo spomenuti osjećaj zakinutosti kad navijač jednog kluba svoje novce troši na proizvode koji su glavni akceleratori glavnog suparničkog kluba (znam da je nerješivo, ali ne znači da ne postoji i taj segment).
A stjecanje navijača, to je meni najskliskije, jer dok sve ide nekim svojim uhodanim tijekom nije problem, problem je kad se u tu svrhu (prikupljanja navijača) počinju primjenjivati nasilničke, beskrupulozne metode i manipilacije i zlouporabe medija i novinara, (tu i novinari mogu itekako debelo kumovati, npr. kod nas pridavenjem pozornisti likovima kao što je Stjepan Spaijić
) ako se rezultatima ali i interesantnim igračima počne privlačiti pozornost, sve je OK, simaptije nastaju, ostaju, gube se, kao i eventualna žal za likvidiranim klubom isto je normalna stvar. Sve dok je teren taj koji proizvodi simpatije ništa nije u opasnosti, "rat" je proizveden kad se počne s plaćenim člancima koji neodražavaju objektivno stanje stvari. Tu treba reći da odlično plaćeni igrač koji igra nezainteresirano za klub koji ga plaća ne može se s takvima privući pozornost, na igraču se mora vidjeti žar za taj klub, nažalost svjedoci smo upravo te pojave gdje igrači (moraju) odlaziti i prihvačati destinacije u koje ne bi išli, ali novac diktira svoje.
Interesantno bi bilo provesti anketu među kadetitskim i juniorskim uzrastima gdje, u kojem klubu, u kojoj državi bi volili stvarati svoje karijere, barem onaj vrhunac karijere, pretpostavljam da bi više od 99% odgovora bilo po slavnim klubovima, manje slavni i
no name brend klubovi s enormnom količinom novca ako bi bili kao treći izbor! Također je pitanje da li bi npr. najtraženiji igrač na tržištu prihvatio za isti iznos ponudu slavnog i manje slavnog kluba? ili bi po nekom pučkom shvaćanju u slavni otišao ipak za manji iznos?
A ono bez vlastitog skautinga, juniora, trenera.... taj segment mora postojati, to također itekako pridonosi ugledu kluba, ali očekivat da će se u vrh vrhova dogurat samo i isključivo (pre)forsiranjem tzv.domaćeg kadra, to je posao mađioničara!