Po meni jedini istinski klubovi koji nisu "umjetni" ili kako već su klubovi kao Athletic Bilbao i takve klubove treba najviše cijeniti. Naravno svako navija za svoj klub ali kad jedan klub sa svojim igračima svojim mogućnostima napravi nešto kao Athletic onda je to pravi posao, i da je više takvih klubova bilo i manje prevara u sportu i ne bi sada raspravljali o umjetnim klubovima

Ali nije problem u tome da li je igrač plaćen ili nije, problem je da li klub ima slavu ili ne, to je jedno, i drugo kad igrač ode negdje totalka bez-veze samo i isključivo zbog novca i niti mrvicu sportskih motiva, ili kad igrači moraju tamo gdje im se ne ide, a nemaju gdje drugdje ili dosadašnji gazda ga niti ne pita, samo proda gdje on odluči.

Ja jesam da se juniore mora plaćati, misli kad napuni 18 pa postane profi, ali ne pretjerivat, ali mislit da zato što je netko domaći da mu nisi dužan plaćati je glupost!

I nitko se do sada nije dotaknuo ŽRK Podravka Koprivnica, naime oni su imali lijepu atmosferu na utakmicama, ali i oni kao i Belupo su početkom bili daleko više umjetni klubovi, ali vremenom se to značajno smanji.

A potpuno drugo pitanje je zašto je u 2000-tim opalo interesiranje masa za sport?

Ne, krivo si me razumio. Nisam ja mislio da se juniorima ne treba placat, posebno kad postaju seniori nego da oni postavljaju uvijete, uplecu se tate-mame-tete-manageri-bog-vrag nemaju morala niti dat 2-3 godine za mizeriju klubu koji ih je odgojio.

Sumnjam da igaci Man. City-a ili Chelsea nemaju sportskih motiva ili igraci Cedevite :/

U nogometu stvarno ne znam gdje igraci bas moraju, a gdje im se ne ide :/ hmm mozes dati koji primjer?

Koliko ja znam igrac mora potpisat ugovor isto, NBA je drugaciji sistem i sve al to sad ne racunam.

Ima primjera, samo je pitanje što tko shvaća po time. Zanemarimo snove i maštu klinaca koji sanjaju.... ali recimao da svaki igrač (ma kao i ostali ljudi u životu) ima opciju A,B,C,D.........naravno realne opcije, druga je stvar kad mora birati između dva zla manje tj. kad mu se ne nudi niti jedna privlačna opcija pa zvog nedostatka takve odabire nešto da bi spasio što se spasiti može.

Ja neosuđujem plaćanje igrača, to  je profesionalizam, već kad igrač nastupa za jedan klub s figom u džepu pa makar igrao i besplatno, da ne idem u drugu krajnost da sam sebi plaća igranje u tom klubu, drugim riječima pristupi on tom klubu i kao nešto odigra, ali najsretniji bi bio da nije niti dolazio, kao ispod časti mu je u toj ekipi biti, mislim da je Sammir nama najbliži primjer;    Kaka je svojevremeno odbio City, Adebayor i Tavez su pristupili Cityu onako, jer je Arsenal želio novce, ali Adebayoru je Arsenal bio draži, Tavez priča za sebe. S druge stranje pozitivni primjer je Đeko, je ostvario je masan transfer, ali on je dolazio u City kad je već bilo izvjesno da će Citi u LP, mislim i Balotelli da je također došao u već formirano okružje, dok npr. Robinho nije opravdao plaćeno (recimo da je na Robinha bačen novac).

Pozitivan primjer profesionalizma bi mogao biti Tonel, u njegovim nastupima ja ne vidim da mu je ispod časti nastupati za Dinamo, nekako korektno radi svoj posao i nije opterećen ovim drugim, nemam osjećaj da drži figu u džepu.

Onda imaš primjera, evo meni je slavonsko područje blisko, dečki prihvate igrati za Osijek i Cibaliju, jer su im tu pod nosom, naravno, ali uopće neskrivaju da navijaju za Hajduk ili Dinamo, e dobro je dok ima i pozitivnih primjera kad on je onako deklarirani navijač HAJ ili DIN, ali ipak se nekako srodi i s ovim klubom i cijeni ga i poštuje ga, ali ima onih nekih koji neskrivaju kako preziru klub u kojem igraju ili u kojem su odrastali (npr.Igor Cvitanović prema NK Osijeku, Šuker slična priča)

A prije rata je bilo da su Hajduk i Dinamo dovodili igrače koji su navijači Zvezde ili Partizana, također su se "izrugivali" s Hajdukom (Tošić) ili Dinamom (Čapljić, za Čavu ostavljam otvoreno, to neka sude dinamovci). Da ne bi ispalo, bilo je i onih koji su bili potpuno korektni, nisu se baš svi "izrugivali" s klubom koji ih plaća, ali da ima toga, ima, a to što ipak velika većina zna da to "izrugivanje" nije korektno, pa to ne radi, ne znači da mu treći, peti, deseti klub nije draži, onako u srcu, a to što nas sve život natjera na svašta, to je drugi par cipela.......

Jakov Surać iz Zadarkomerca u Osijek, jer su se Novalić i Jurjević tako dogovorili o prebijanju nekih njihovih dugova iz poslovnog a ne nogmetnog života!

Pa i ima takvih klubova, Celje je osvojilo pred koju sezonu rukometnu LP, Žarlgiris koju godinu prije toga košarkašku euroligu, Porto nogometnu LP. Najfriškiji primjer je Partizanovo lanjsko osvajanje vaterpolske LP preko leđa Pro Recca koji JE umjetni klub.

Kao što smo već konstatirali, svaki klub  po prirodi stvari je u startu umjetni, međutim bogata tradicija i slava i omasovljivanje navijača su te koje čine razliku da se nekog smatra ne umjetnim klubom!

Ono što mnoge ljude vara je kad se dugogodišnji "zapušteni" klub s tradicijom počne s restauracijom  na način instant ubrizgavanja kapitala, i sve skupa traje prilično brzo, e tu ima elemenata "umjetnog" bez obzira na prijašnju salavu i tradiciju. Npr, s današnje točke gledanja nakon 9 godina Chelsea je jako malo "umjetni" jer ova ekipa koja je prije 6 dana osvojila LP je zaživjela kao ekipa i mnogim tim igračima je Chelsea upravo klub u koji su ugradili najveći dio svoje karijere.

Primjer instanta, bez većeg značaja je meni NK Zagreb 2002.g. zbog prevelikog jednokratnog korištenja igrača, da su bili dulje na okupu zaživjeli bi kao ekipa, pri tome nije mjerilo omladiski pogon i domaći igrači, već da je među igračima duh ekipe takav da se razvije neki osjaćaj pripadnosti, a to ne ide preko noći.