Nakon dugo lutanja i mučenja Štimac je zasluženo otišao.
Njegovom nasljedniku ne bi htio u kožu. Sad je odjednom nad njegovom glavom ogroman teret i zadaća povratka vjere u omiljenu nam reprezentativnu selekciju i povratka navijača na tribine. Poznavajući naš nogometni puk, vjerujem da će na prvu izgubljenu loptu u prvoj kvalifikacijskoj utakmici, krenuti zvižduci sa tribina i okretanje ka pljuvanju po ovom i onom a momke u kockastom će ostavit na cjedilu (zato ne bi volio prvu utakmicu igrat kod kuće jer takav teren - domaćinski - danas u Hrvatskoj ne postoji). Bez obzira na sve, momci koji nosi sveti dres nisu zaslužili okretanje leđa navijača. Sada, više no ikad potreban im je huk sa tribina, navijanje do kraja. Lako je bilo biti uz njih dok je išlo, sada treba pokazati odanost nacionalnoj selekciji pa i Domovini, ako baš hoćete.
Bez obzira tko on bio, novom izborniku želim puno sreće i putovnicu za Brazil!