Svaki normalni nogometni savez već odavno bi zabranio Mamiću obavljanje bilo kakve funkcije u nogometu, izbacio iz članstva bar polovicu regionalnih povjerenika, oduzeo licence bar trećini članova sudačke organizacije, inzistirao na prekidanju svake utakmice na kojoj baklja upadne na teren ili se pojavi nepoželjno skandiranje, uložio lovu zarađenu od velikih natjecanja u izgradnju trening kampa, pomogao kreditnim jamstvima klubovima da sami izgrade i/ili održavaju vlastite stadione, propisao da se jednom doneseni sustav natjecanja ne može mijenjati minimalno pet godina, te inzistirao na jasnijem odvajanju profesionalnih i amaterskih liga.

Ali umjesto tog mi već 20 godina slušamo kako ništa nije u njihovoj nadležnosti, kako su jadni i bespomoćni i kako eto, nemaju ni love ni mehanizama da riješe ijedan problem u nogometu. To jest, slušali smo to u vrijeme Vlatka "Nema Nikih Problema" Markovića, dok se nije pojavio Davor "The Brand" Šuker. Sad jedino čujemo o preseljenju kuće nogometa u zgradu u kojoj je Hilton, o tome kako Šuker HNS-ovom lovom kupuje dresove sa vlastitim imenom, o tome kako će se kamp šatro sagraditi usred grada na Sveticama (a nije i neće jer je cijeli plan napravljen samo radi isisavanja love od UEFA-e i vlade), o tome kako traže veću lovu od Konamija i EA Sports pa Hrvatske više nema ni u igrama na Playstationu, i slične budalaštine.

I sad se još obračunavaju s ministrima i predsjednikom države igrajući na jeftinu i prizemnu kartu domoljublja koju samo još lobotomizirani pojedinci mogu popušiti. Josipović je rekao ono što je svakoj normalnoj osobi jasno. Ovo što je rekao Šuker nije jasno ni njemu samome.