Moram napisati da se slažem s većinom onoga što je masterz napisao. Čak mislim da je u dvije, po mojem mišljenju, najbitnije stvari čak bio i preblag. Za novinare mi je jasno da moraju biti blagi jer im je dio posla i da im Bilić poslije utakmice da izjavu. Ali mi na forumu nemamo taj ulog pa možemo reći kako stvari stoje.
Meni je osobno doživljaj gledanja reprezentacije daleko porastao od kada je Bilić izbornik i to iz mnogih razloga:
- bio mi je najdraži igrač Vatrenih iz '98.e
- samim svojim igračkim likom i djelom djeluje pozitivno na motivaciju igrača
- malo je domaćih trenera koji su bolji kandidati za izbornika, a ne bih volio gledati stranca i mislim da to nije za nas
- javnost ga je jednoglasno izabrala i počeo je s velikim uspjesima što mu je stvorilo ogroman kredit.
Međutim, većina navedenog je jednako vrijedila i za Cicu Kranjčara, te bi on čak i ostao izbornik poslije SP-a da je samo mogao zatomiti svoju taštinu, priznati pogreške i naučiti na njima. Bilić trenutno radi iste greške, a i trebao je zbog istog razloga odstupiti poslije kvalifikacija za SP, ali ga je mnogo veći kredit spasio.
Bilić je na početku mandata dobro radio i još ga je išla početnička sreća. Već je ovdje nabrojano koliko smo imali sreće u pojedinim situacijama, ali mi sreću volimo pripisivati svojim zaslugama, a naše promašaje redovno odlučuje nesreća. I tu dolazimo do ključna 2 trenutka Bilićevog mandata. Da se razumijemo, i dalje je njegov cijeli mandat za čvrstu četvorku, ali nemojmo zaboraviti ni da se glavne nagrade pobiru peticama, a one su bile ulog u ove 2 utakmice:
1. Turska - ovo nije bila nesreća. Mi smo bili 2-3 razlike jači od njih na tom prvenstvu, a nismo ih uzeli kako se takve tekme uzimaju - odmah ih stisneš bez čekanja. Nije problem ni gol dobiti u prvih jakih 20 minuta kada znaš da si bolji jer onda se motiviraš i stigneš ih. Ali, onako, igrati cijelu tekmu s ručnom i onda na kraju ih ipak izmoriti i zabiti gol za pobjedu u doslovno 99.9% slučajeva. Znate li zašto je to bio onaj mali promil "nesreće"? Pronađite još jednom tu tekmu. Premotajte do našeg gola i gledajte Bilića. Gledajte našeg šefa kako se ponaša kao dijete u vrtiću. To vam je simpatično jer upravo tako biste se i vi ponašali. Ali, gledajte ga još jednom kako nam je on izgubio tu utakmicu. Redajte zatim u glavi sve velike trenere koje znate i probajte ih zamisliti da se ponašaju baš onako kao Bilić u tom trenutku
prije nego je zaključio posao za taj dan. On koji je prvi i jedini koji treba ostati sabran sve dok se ne rukuje s protivničkim izbornikom. On je poslao poruku svojim igračima da su riješili utakmicu i zbog toga 3 posjeda lopte u minutu i pol nije bilo dovoljno...
2. Ukrajina u Zagrebu - ni tu nema nesreće. Ovo je u stvari prilično slična situacija, ali bez produžetaka i šokova. Čak ih je bilo, osim izbornika, koji su poslije rekli "bod - nije ni to za baciti". Osobno sam bio očajan poslije utakmice i razmišljao za koga ću navijati na SP-u. Sjetimo se sad u ovom trenutku da je Bilić čak i prije utakmice se usudio govoriti o bodu. Heeeeej!? Tko je njemu tada ugasio svjetlo!? Kao da ga nikada nije trenirao Ćiro Blažević. Samo je trebao podviknuti i reći momcima da je to taj trenutak zbog čega treniraju nogomet! Da je to taj j...ni trenutak zbog kojeg bi mogli ostati bez jednog SP-a u svojim karijerama! Ne, on je mlako pričao o bodu s kojim ostajemo u igri i pustio sadašnje protivnike Grke na SP. Bilić voli napomenuti da je to odlično jer su Grci sada jako umorni. Tješiti ego je gadna navika...
To su dvije utakmice koje smo mi po svemu mogli i morali dobiti. Po meni je Bilić trebao otići nakon prošlih kvalifikacija, ali sada se iskreno nadam da će se iskupiti, pa čak i vjerujem da hoće plasmanom na EP. Na neki način je i logično da on ovu generaciju povede na još jedno prvenstvo, a i vjerujem da on na kraju može posložiti stvari i u svojoj glavi.
Međutim, ovo što sam napisao boli na način kako sam to vidio. Htio bih da i njega boli na isti način. Da ga ne boli zbog nesreće jer se samo gubitnici oslanjaju na sreću. Treba ga boljeti istina o pogreškama, a ne nesreća jer će ga samo bol od istine kod sljedeće presudne situacije fokusirati na cilj. Bol od nesreće se rješava vinom i gitarom - zato se njoj i lakše prikloniti. Ako te stvari izbornik riješi, bit će onda i sreće i drugog povijesnog polufinala velikog natjecanja.
[uredio Sasha76 - 25. ožujka 2011. u 16:10]