Express je napisao/la:
Real je grdo
pogriješio, a
Schalke profitirao. Savršeno im je upotpunio ekipu i pojačao ih 20%. Čak iznad svih očekivanja. Sjećam se, prvi gol koji je zabio za Schalke (neka prijateljska) je bio jedan od najboljih golova svih vremena...
Mogao bi se napisati cijeli članak o tome kako su mnogi
klubovi postali veliki upravo zbog toga što su zadržavali ovakve ljudine. Milan, Man United, Bayern, Real Madrid i sl. su napravili klub takve veličine i tradicije na temelju ljudi. Zadržavali su dugo zaslužne igrače, našli im pozicije u stručnom stožeru, skautskoj službi, upravi, kao ambasadore itd. Na taj način povezuju generacije. Npr. Bayern danas ima u upravi legende iz najboljih generacije 1970-ih i 1980-ih. U stručnom stožeru isto, plus novije generacije. Čak imaju posebnu momčad veterana koja ide okolo po svijetu igrati humanitarne utakmice. Cijela Bavarska diše za taj klub jer se vidi da to nije hrpa betona, trave i novaca. U tome je stvar. Odnos prema ljudima. Recimo u takvim klubovima igrač tipa Scholes, Giggs, Lahm ili Scholl može birati funkciju
ako pokaže da zna i hoće. Zato su veliki.
Vidi cijeli citat
Ovo predzandnje je ključno! Naime ima mnogo bivših igrača, velikih imena ali jednostavno nemaju tzv organizacijske sposobnosti ma koliko bio velik kao igrač, praktički osim slavnog imena i prezimena ne nudi ništa drugo! Naglasak je na onom ZNA, a htjeti može, al ak ima "dve leve" sve uzalud!
Svaka čast na tome što kažeš da nije hrpa betona, trave i novca, tj. želiš reći da klub ima dušu! Ali bivši igrač ipak treba biti dorastao za obnašanje dužnosti i to za okvire kluba konkretnog kluba. Savaka čast ovome što spominješ kako je koji klub postao velik i zbog odnosa prema svojim bivšim igračima, s tim da tu ipak postoje dvije različite kategorije bivših igrača, jedni koji su sposobni za rad na odgovornim funkcijama u klubu, a ima onih drugih koji su u klubu, ma koliko to neugodno za reći čisto iz socio-humanitarne strane, ali OK i njihovo prisustvo u klubu može biti podstrek!
A relacija Real-Schalke je upravo ono što nogometu daje onu neopisivu draž, da jedan igrač koji je praktički zaštitni znak jednog kluba, igrač bez kojeg se ne može zamisliti jedan klub i ekipa, postane ili potvrdi svoju veličinu i u nekom drugom također značajnom i velikom klubu, hoću reći da je uspješan jednako skoro na istoj razini, a ne (kao neki) koji odabiru egzotične destinacije gdje su više rekreativci, dao bog da ima što više ovakvih primjera alla Raul u Schallkeu!