naravno, i meni je predrago šta su dirk, kidd, terry i matrix osvojili, ali i šta su napuvani seronje iz miamija - a tu misli samo na puno manje wadea i puno više lbj-a, izgubili.
isto tako- sve ste napisali o dirku i o kiddu, pa nema smisla da išta dodajem, većina vas ovdi to ionako detaljnioje prati od mene.
ja bi se samo osvrnija na tri lika iz mavsa.
jason terry- kako je lik noćas odigra, to je strašno, fenomenalno. ne mislim pritom na nekje svemirske brojke ili atrakciju, iako je odigra odličnu utakmicu i po meni je uvjerljivo najzaslužniji za noćašnji trijumf. mislim na dvi stvari- lakoću i eleganciju kojom igra- podsjeća na meni omiljenog nba lika- ray raya. i drugo- muda, ima muda do poda. sitite se kad je dallas povea 12, pa se miami vratija sa 16-1 serijom- u dallasu niko nije moga pogodit, uđe terry i onako, "priko neke stvari" ubode 2-3 puta i opet stabilizira utakmicu. pa kasnije...stvarno je jak lik, ladan ko špricer...strašan igrač kojega će se pamtit ko odličnog košarkaša ali, zbog ponajprije tih 10-ak cm visine i fizikalija, nikad ko nekog za anale.
brian cardinal- posve nebitan, marginaLAN igrač, koji je noćas pokaza koliko znači imat mozak u igri i koristit ga. iskustvo i rutina. u onih par mninuta- svaki, ali doslovno SVAKI potez koji je naporavija je bija pun pogodak- trica, charge, asist, prešetavanje isprid lbj-a dok ovi puca slobodna...svaku sekundu je iskoristija. a posve prosječan igrač. ali pametan igrač. putokaz klincima kako jedan igrač, bez obzira na svoje limite, mora igrat.
rick carlisle- kapa doli, mister. vrhunski, sve od zone do multi screenova za terrya. gospodin čovik.
[uredio irilov - 13. lipnja 2011. u 17:51]