1) Nemojte odmah po Kovaču, nije lako igrati protiv protivnika koji se od prve minute brani s 11 igrača iza lopte. Bar ja koji sam zadnjih godina pogledao 80 posto utakmica Barcelone znam kako izgledaju takve utakmice. Ne postoji stvar zvana akcija na postavljenu obranu 11 igrača zbijenih u 30 metara, pogotovo ne u reprezentativnom nogometu nakon tjedan dana treninga. Takve se utakmice rješavaju individualnom klasom Messija, Inieste, Neymara ili u ovom slučaju Modrića. Budimo zahvalni na 3 boda bez prevelikog stresa i na očito htijenje igrača u drugom poluvremenu. Kovača ćemo ocijeniti nakon izleta u Bugarsku.
2) Halilović je definitivno klasa za sebe. Takvog igrača još dosad nisam vidio u hrvatskom dresu. Neprestano traži loptu, ne boji se driblinga, ide okomito na gol, šutira. Hrvatski Messi. Prije nego opet krenu komentari kako je sebičan itd. sjetite se da je momku 18 godina i da je u Barceloni u najjačoj napadačkoj konkurenciju na planeti prijavljen za LP, dakle među 25 igrača.
3) Srna. Što sam s godinama stekao dojam, stvarno je dobar čovjek, očito jako poštovan u reprezentaciji, u velikim nas utakmicama nikad nije iznevjerio, nije rupa u obrani kao Ćorluka, ali ono što radi na napadačkoj polovici je strašno. Dani Alves u najgorem izdanju. Davno je Ivić rekao da bi Srna da je malo više radio na centaršutu igrao u Realu. Danas je imao nekih 30 centaršuteva. 27 očajnih, 3 zamalo dobra, 0 dobrih.
4) Pozitivno iznenađenje za mene nije Kramarić jer ovako sam nešto od njega i očekivao, nego Jelavić. Ne pamtim kad je bolje odigrao za Hrvatsku. Tražio je loptu, imao nekoliko dobrih ubacivanja sa strana, asistenciju i bio je konstantno aktivan za razliku od mnogih utakmica kada je doslovno nevidiljiv. Očito je i on shvatio da je ovo zadnji vlak dolaskom Kramarića u ionako prenapučeni napad s obzirom da redovito igramo s jednom špicom.