Dakle, OKC vs. POR: Šta reći, nego da sam cjelo vrijeme, a ma baš iz početka, imao taj čudan osječaj da tih +11 kojih u imali najviše neće OKC-u biti dosta. Jer začuđujuča je bila disciplina i stoično samopouzdanje crvenih, da uvijek drže priključak, ma da su ih KD i ekipa izrešetali u napadu, a Ibaka, Perk i KD dobro zaustavili u obrani. No, kada je Brooks na početku četvrte vratio KD-a već nakon 2 min. pauze, onda je bilo jasno da bez njega ne ide. POR zatvorio reket, i tu se je pokazala slabost OKC-a. Šut izvana najednom nije više išao, nije bilo više prodora, niti pomoć sa klupe, dok protivnik „izgricka" tu prednost. Dok nisi do onda imao dojam da im fali RW sa svojom brzom igrom, sad je to bio važni faktor. Svaka čast malom Lambu, koji je sjajan i veliki talenat i baš sada super važan igrač, samo tu je i on naletio na betonski zid. I još je čudo šta su gosti očigledno imali loš šuterski dan, kako sam razumio. Prava enigma za mene da se je njihova prva petorka dala tako izraubati tijekom cjele tekme (pogle'te si minutaže) i onda ipak riješit tekmu u svoju korist (samo oni će se pomoliti da se niko od tih pet ne ozljedi). Na drugoj strani, OKC će valjda lako (?) zadržati prvu poziciju konferencije, ali šta se tiče košarke na PO-razini, ta dva poraza protiv iste ekipe su zabrinjavajuća.