Niko, imao si moju podrsku, ali ovo jucer stvarno nisam shvatio, ovo je bila reinkarnacija Stimca sa eksperimentima i nelogicnim postavljanjem igraca. Davno sam rekao da je Pranjic veca rupa u obrani nego korist u napadu, Stipe polugolman jer ne zna izici s gol linije. To me je jako podsjetilo na jugo-skolu nogometa: "ja sam njega video, on to moze" pa stavljali lijevog beka na desni, defenzivnog u ofenzivu itd. Onda drkamo s loptom 60 minuta, neprestano vracanje u nazad, umjesto da se reagira prije kraja prvog poluvremena izmjenama. Dudu nije smio igrati protiv Brazil ali je trebao obavezno protiv Meksika, sve bi dao od sebe.

Razlozi porazu su 1. neiskusan izbornik, 2. Povučeni Rakitić, 3. Nedovoljna minutaža Rebića, a 4. Nakon što smo dobro stali na terenu, kriva izmjena Brozović vadi, a na njegovo mjesto vraća rupetinu Pranjića, 5. početak Pletikosevog ispucavanje baluna sa peterca i darivanje svakog napada meksikancima, upravo te dvije stvari Pranjić na bočnom defenzivnom i darivanje napada je dovelo da nas u par minuta meksikanci pregaze. Dok su defenzivni Rakitić i neforsiranje Rebića pogreška zbog koje im do kraja utakmice ne bi uspjeli zabiti. Dakle dokle god imamo izbornike po treći put koji s uče na reprezentaciji, ova će repke biti prosječna i za male stvari, a to je jedva doći ili ne doći do EP i SP, na kojem ćemo redovito ostajati bez osminefinala. Sa ovakvim pristupom sa neiskusnim izbornikom koji se uči na reprezentaciji, vođenjem na SP otpisanog Sammira i Eduarda zbog turističke promidžbe Hrvatske u Brazilu, je samo uvod na moguće nekvalificiranje na EP.

Evo kakav su hrvati (i bosanci) narod.Poslije utakmice Nigeria-Iran,vecina su pricala da bi i S.Belupo dobio Nigeriju..,da je Hrvatska favorit prvenstva,nakon pobijede protiv nesređenog Kameruna.Hvala Bogu da vas je spustio na tvrdo tlo i svi koji su mislili da Nigeria i Hrvatska te Bosna nisu u istom rangu,bili su u pravu,nisu nam hvala Bogu dorasli ni hrvati ni bosanci.Bog blagoslovio Super Eaglese!

Počelo je rekreativno-veteranskom uspavankom protiv Malija u Osijeku gdje su ljudi jedva dočekali kraj utakmice,rekli su to je kako se ne bi nitko ozljedio.Australija nam je pokazala kako će se na SP-u igrati čvrst,agresivni čak i brutalni nogomet a mi smo cvilili kao pičkice.Uvjeravali su nas SVI stručnjaci kako nije važna utakmica sa Brazilom kao da u grupi imamo desetak utakmica pa eto jednu možemo "turistički", odigrali smo SRAMOTNO kao skupina nižerarazrednih igrača koji nisu u stanju si dva puta dodati loptu.Dobili smo nogometno talentirane Kamerunce ali psihički potpuno rastrojene likove koji su sebi sami najveći neprijatelji i protivnici.Zatim je stigao Meksiko i trenutak istine koji je pokazao kako nismo niti hitri niti agresivni već upravo suprotno tj. mlaki smo i najsporiji na ovome turniru.Dvije "banalnosti" mi upadaju u oči, tijekom pripremnih utakmica te protiv Brazila UVIJEK pokrivamo obje stative onda već protiv kameruna samo jednu a protiv Meksika ni jednu te pušimo dva od tri gola zbog toga.Druga "banalnost" je kako u SVIM utakmicama u ovoj garnituri nastupamo sa palavim štucnama ali eto jučer se neki mudrac sjeti bijelih,zašto? Možemo laprdati o Niki ovo ili ono u svezi taktike i igrača koje je postavio ali mi pod svim izbornicima igramo SPORO tj. lopta nam je užasno SPORA i nema igre bez lopte nema trke!!!

Ha-ha sada si sve rekao!! Slaven Bilić je vlasnik NAJSRAMOTNIJIH poraza Hrvatske u povijesti,sjeti se škole nogometa od Nizozemske na Poljudu pa šamarčine u Maksimiru od Engleza i lakrdije u Makedoniji.....ma daj molim te prestani!

Glavni problem HR-reprezentacije leži u tom što se pretvorila u – Dinamo. Ne po igračima. Barem ne još. Nego po načinu na koji funkcionira, kako ona sama, tako i institucija u sklopu koje djeluje. A, bojim se, i po tom što ista osoba vuče konce i stoji iza svega. Zna se i koja.

Hrvatska naime, baš kao i Dinamo, ima uglavnom dobre ili odlične igrače, te se u pravilu vrlo lako obračunava s neupitno slabijim protivnicima, a ponekad, valjda po zakonu velikih brojeva, i s nekim jačim suparnikom. Iz tog razloga Hrvatska reprezentacija, upravo poput Dinama u domaćoj ligi ili u kvalifikacijama za europska natjecanja, uglavnom uspješno brodi kvalifikacijama za EP i SP.

Međutim, kad se Hrvatska susretne s čvrstim, organiziranim i dobro vođenim (pa makar na papiru i slabijim) protivnikom, događa se upravo ono što se dogodilo sinoć. Da Hrvatska (uz iznimku 2008) već 16 godina ne uspijeva proći skupinu na velikom natjecanju, iako je gotovo svaki put na papiru bila favoriti za prolazak u drugi krug. Nije slučajno da se ista stvar događa Dinamu, koji, unatoč dominaciji u HNL-u, pa čak i u kvalifikacijama za Europu, nikako ne uspijeva proći grupu i dočekati europsko proljeće.

Razlog? Na planu igre, u oba slučaja – trener. Hrvatsku naime, baš kao i DInamo, već godinama vode početnici i/ili diletanti. To ponekad i može funkcionirati i, štoviše, uroditi lijepim plodovima (Bilićev prvi ciklus), ali samo ponekad. Nikako ne bi smjela biti praksa da dobre i vrhunske igrače vode nedorasli ili, u najboljem slučaju, još uvijek nedorasli treneri.

Na žalost, trener nije srž problema. Tu s igre prelazimo na – „igru“. Jer kad bi problem bio samo trener, onda bi se taj problem mogao i vrlo lako riješiti: dovođenjem provjerenog trenerskog imena, zar ne? Vjerujem da ih ima mnogo kvalitetnih (stranaca, zašto ne) koji bi bili presretni da mogu voditi Modrića, Rakitića i Mandžukića umjesto da se trbuhom za kruhom potucaju po manje ili više egzotičnim nogometnim zemljama. Ali tu dolazimo do načina na koji reprezentacija funkcionira. A ona funkcionira baš poput Dinama. A u tako ustrojenim institucijama, iz dobro poznatih razloga, nema i ne može biti mjesta za kvalitetnog samostalnog trenera (vidi epizodu „Halilhodžić u Dinamu“). Zna se i zašto.

Hrvatska se dakle pretvorila u Dinamo. Zbog toga joj se, baš kao i Dinamu, bilo dogodilo da je drastično izgubila potporu navijača. Navijači su se potom vratili radi – Nike Kovača. Moram priznati da sam i sam, unatoč načelnom protivljenju da nas opet vodi početnik, naivno bio povjerovao da se nešto može promijeniti. Ali, bojim se da je to bio samo (kratkotrajno) uspješan marketinški trik.

Elem, dok ne ode mafija, domet će nam biti – skupina, baš kao i Dinamu. A ako se jednog dana, nakon godina devastacije i privatizacije, valjda po zakonu velikih brojeva i dogodi da je konačno prođemo, bojim se da, baš kao u Dinamu, više nećemo imat koga tko bi taj prolazak – slavio.   

Jedan je Slaven Bilic,ovaj Kovac je primjer kao da neki decko odradi 6 mjeseci prakse u nekom restoranu i nakon toga postane voditelj,nemoguce ali ne i kod nas

koja hrpa jadnika koja čuva noge za svoje klubove,,na koju kvaku onaj hobit Modrić igra u Realu?