Još jedan primjer kako u hajduku igrači - propadaju. Više nije iznimka, nego pravilo, da jedini način da uspiješ u nogometnom svijetu je da iz Hajduka pobjegneš na vrijeme. Primjer Perišića i Modrića. Unatoč odličnoj publici i atomosferi kojoj zavide mnogi, naravno prije nego se upale baklje pa se svi prisutni nadime kao šunke i prije nego počnu hukati imitirajući majmune pritom pokušavajući pokazati da majmuni nisu oni sami nego oni kojima huču, u vladajućoj garnituri Hajduka redovito su ljudi koji vole staviti malo i u svoj džep. Tako da imamo slučaj u kojem oni potpisuju ugovore, a pojma nemaju da novaca za taj ugovor neće biti (ponavljam, unatoč tome što imaju 5 puta više love od ulaznica u odnosu na Dinamo, a ni sponzora im ne fali).

U takvom okruženju Sharbini nije dužan igrati. To je stvar profesionalizma - dok ima love igraš, kad love ponestane tražiš drugi posao. Nije on kriv što financije u Hajduku vode raspikuće, a nije ni da ga Hajduk stvorio i ulagao u njega od malih nogu. U pitanju je interes i profesionalizam. Tim više što Sharbini ljubav prema Hajduku nije mogao stvoriti ni da je htio uzmemo li u obzir pod kakvim je pritiskom igrao. Svaka čast Jurišiću, ali ovdje nije u pitanju objektivan članak, nego tekst navijača Hajduka, što je sasvim u redu, ali nije razlog da se napada i vrijeđa čovjeka koji, zamisli, ne želi igrati dok ga ne plaćaju.