Za razliku od vaterpolista, rukometna reprezentacija već godinama nije baš "u dobre" sa svojim donedavnim prvim violinama. Brojni su velikani hrvatskog rukometa na potpuno neprikladan i nepravedan način "šutnuti" iz reprezentacije uz objašnjenje kako "trebaju igrati mlađi". Nažalost, vjerojatno i u tome leži dio odgovora na pitanje zašto Hrvatska nema poneko zlato više u svojoj riznici. Kad se "paraju gaće" onda loptu u svoje ruke uzimaju "veterani". Nitko me ne može razuvjeriti da Hrvatska još poneko veliko natjecanje nije mogla imati koristi od jednog Pere Metličića, Davora Dominikovića, Denisa Špoljarića... Francuski igrači njihovih godina uvijek su bili ključni u utakmicama protiv Hrvatske. I Francuska je uvijek pobjeđivala. Slučajno? Prečesto se događalo da bi bilo slučjno. Zbog ovoga i ne pratim toliko vise rukometase, alooooo mi ovlisna zemlja se odricemo ovakih igracina, a jos bi dodao Sulica i Zrnica!

Veliki je rizik za trenera jedne rukometne velesile postaviti covjeka kojemu je to prvi samostalni posao u karijeri. Ali ako je taj covjek kao Goluza koji je pokazao da se uci na ovoj repki ali se uci tako da donosi medalje sa velikih natjecanja, onda je to sasvim ok i treba ga podrzati jer pitanje je samo vremena i u sljedeca dva turnira jedna je zlatna medalja sigurno i to vec u sijecnju 2013. nadam se!!!

Bravo, frankblack! Sjećam se jednog intervjua kojeg je Dino Rađa dao pokojnom Feralu, u kojem stoji da je domaća sportska javnost brončane medalje košarkaša dočekivala s ironičnim: "Treći, a izgubili od Rusa u polufinalu". A da nam je sad biti treći lupali bi se nogama u dupe od sreće.

Slična se stvar zbiva i sa skijanjem: svi su nekako latentno nezadovoljni jer Ivica uporno bude drugi na Sljemenu. Za nekoliko godina, kada Kostelić odjezdi u mirovinu, i kad ne budemo imali skijaša koji će barem s vremena na vrijeme ući u drugu vožnju, lupat ćemo se u dupe kada netko bude drugi ili treći. To će reći: bronca jest veliki uspjeh, a time veći jer je rezultat u kontinuitetu već deset godina.

Elem, kad smo već kod Rudića i Goluže, ne mogu a ne primijetiti već primjećeno, a to je da Ratko Rudić, u drugoj svojoj rečenici nakon osvojenog tko zna kojeg zlata, sipa pepeo po sebi zbog loše pripreme ekipe i psihološkog pada na prošlom olimpijskom turniru u Pekingu. To mogu samo najveći. Umjesto bahatosti poniznost. Umjesto jeftinog trijumfalizma i instant patetičnog patriotizma pametne i odmjerene izjave, koje me motiviraju da pratim sport i dalje.

Čestitike svim osvajačima medalja, a mom najdražem sportskom kolektivu u povijesti - hrvatskoj rukomentnoj reprezentaciji - naklon do poda.

Idemo dalje. Španjolska je blizu.

Da se razumijemo, o rukometu govorim i jao koja hrpa govana je ovdje napisana... Najviše mi ide na živce kad se počne pričati koliko su godina zaredom u polufinalima i da zato ne treba dizati paniku. Kao da čovjeku koji je vrhunski slikar govorite da je sve u redu jer već 10 godina bez greške crta čiča glišu. Naravno da sam zadovoljan sa svim tim polufinalima. Ali isto tako nisam zadovoljan jer su rezultati trebali biti još i bolji. I smatram da je tu odgovoran upravo trener. Mislim, imaš 60 min za dovesti ekipu u pravi ritam. Imaš poluvrijeme minute odmora (svoje i tuđe) ali pametni goluža čak i kad pogodi i naši proigraju - sve uspije sjebati. Više od pola utakmice sa Francuzima je igrao bez prave igre, sve se svodilo na soliranja, sa jako malo kruženja lopte. Naravno, tad Balić nije bio u igri. Nije meni do Balića zato što je naš najbolji igrač u povijesti. Jebeš to sad, bitno je kako sad igra. A u tekmi sa Francuzima je bilo očito da jedino on može povezati konce. I kako Bičanić može igrati toliko ako nije uopće dosad igrao? I tko još Kopljara može trpiti? I one koji će spomenuti njegovu dobru igru u Srbiji - idite u krasni k...c! To je bilo i to je gotovo! Bitno je kako igra onoga trena kad se igra a ne kako je igrao tad i tad! Stare zasluge ne bi smjele postojati! Igra tko je u tom trenutku najbolji i zdravo! Da ne spominjem kako se naše starije igrače odbacilo kao zadnje krpe... A tek treneri... Pa jebote izbornici bi trebali biti ljudi sa višegodišnjim (bar 5 ali bolje 10) trenerskim iskustvom (i to uspješnim). A kod nas se glavne reprezentacije davaju u ruke početnicima. Rukomet - Goluža (trenirao par mjeseci i dobio/dao otkaz), košarka - Vranković (dobio otkaz nakon rekordnih poraza), nogomet - Bilić / Štimac. Osobno mislim da je Bilića sreća toliko posrala da ni sam nije svjestan jer je ušao u A-repku kad su ulazili i Modrić, Eduardo, Ćorluka i kad su Kovači bili u najzrelijoj fazi. Inače i on i Štimac imaju svega par mjeseci trenerskog iskustva iza sebe i nijedan nije bio uspješan. Inače bih se pitao po kojoj logici se određuju izbornici ali najžalosnije je što svi znamo po kojoj logici. Mamić, Gobac, onaj iz HKS-a (a ne bih se sad sjetio kako se zove)... Vidite sličnosti?

Malo ga kakiš. Pogotovo ovo za Bilića.

  Po kojoj liniji je Goluža podoban?

Jonnystijena, ja se slažem s tobom da bi trebalo biti da trener treba imati neko "naukovanje" gdje bi neke stvari pokopčao i potvrdio se, ali zamisli si ti koji bi to skandal izbio da reprezentaciju dobije netko tko je imao marginalnu igračku karijeru a trenerski je potencijal i to veliki potencijal? Teško  je to objasniti, kako u nekim savezima pa i u klubovima imenuju bivše velike igrače koji  osim imena ovako nemaju skoro pa ništa drugo? Razumijem ja da je reprezentacija svetinja, i da nije isto kako zvuči ime i prezime na trenerskoj klupi, ali jbg glupo mi je uzimati Mourinha za primjer, ali upravo je on kao trener izgradio image, za razliku od nekih koji su kao velika imena "dobili" klupu kluba!

A sve ono što je yxz013 napisao da se traži talent, trenerski talent!  Jednostavno može netko sve moguća znanja upiti, i imati veliko iskustvo, ali ako nema talent za tu funkciju, on može biti samo bolji u odnosu na samog sebe od ranije, ali netalentirani se nikad ne može ravnopravno na istoj razini nositi s talentiranim, nema tog rada koji to može premostiti! ...gorko ali istinito.....

Uopće je glupo uspoređivati stručnost Rudića i Goluže. To su dva svijeta i nemam pojma čemu to . Smatram da je trener ipak taj koji donosi prevagu.Dokaz tome ( to je moje osbno mišljenje) je reprezentacija Srbije, koja je za nijansu bolja od nas a ipak su na dva natjecanja pali protiv talijana koji ruku na srce jesu dobri ali ne toliko. Njihova javnost je isto tako sigurna kao i naša za rukometaše ,da je netko drugi na kormilu njihovih vatrepolista  da bi osvojio zlato.

jel se ti to, da mi prostis na izrazu, zajebavas ili ozbiljno pitas po kojoj je liniji goluza podoban.  pa njemu samo glava (iako nekad ni ona) viri iz gopceve guzice, osim kad su na nekom natjecanju pa ga ovaj pusti da malo udahne.