Igrači da bi se razvijali trebaju jake utakmice koje nudi jaka liga. Da su zvijezde koje danas igraju u Europi ostale u Dinamu, niti bi oni postali to što jesu, niti bi Dinamo postao Real Madrid ili Barcelona, isto kao što Nacional sa Madeire vjerojatno ne bi danas bio prvak Europe da su zadržali Cristiana Ronalda. To je smiješna logika koja funkcionira samo u glavi Tomislava Židaka.

Općenito ima previše lupetanja o tome kako Dinamu trebaju hrvatski igrači, kako su dovedeni stranci vječno loši, itd itd. To je još jedan biser iz Židakove škrinje gluposti. Bolje pitanje je kako to da 99% igrača koji negdje vani igraju solidno kad dođu u Dinamo u roku 2-3 mjeseca postanu neprepoznatljivo loši. I svi drugi klubovi u Europi uz vlastite škole imaju i strance, i svi drugi ih stalno dovode, odvode, kupuju i prodaju. Radi se o profesionalcima, dakle ljudima koji su plaćeni da rade ono što im treneri (tzv "struka") kažu, i to čine gdje god dođu.

Glavni problem nije nikad bila kvaliteta Papadopoulosa, Guele, Kazuyoshija Miure, Mikulenasa, Taravela ili nekog od desetaka stranaca što su kroz klub prošli unazad 20 godina. Problem je uvijek bio i ostao u struci, tj. nepostojanju iste. Ili kako je Guela rekao kad je odlazio, on izađe na teren, a trenerov genijalni plan je da mu sa strane govori "Igraj, igraj!" (tada je trener bio megastručnjak Ivanković).

Drugi veliki problem je naravno i mrtvačka atmosfera. Nitko ne želi zarađivati za život napucavajući loptu pred praznim tribinama, pa makar ta zarada bila šesteroznamenkasta, i makar te tribine bile i puno ljepše od maksimirskih.

Treći problem je nepostojanje ikakve strategije u kupnji tih igrača. Osnovni kriterij Mamićev pri kupnji igrača je potencijal za eventualnu preprodaju, a ne npr. pokrivenost na pozicijama. Zato se svako malo mijenjaju formacije i "sustavi" igre (Dinamo nema nikakav sustav već bar 15-ak godina pa tu riječ treba kosristiti s navodnicima u njegovom slučaju) koji samo služe zadovoljavanju potrebe za stavljanjem igrača u izlog. Ako Mamić nađe negdje na rasprodaji 7 portugalskih braniča, novi trener će odmah ljetne pripreme potrošiti na uzaludno uigravanje formacije 6-1-3. Normalno, čim u prvoj tekmi zakaže taj jedan vezni, i još ako je stranac, klub će doživiti tragikomičan poraz, a Židak će se raspisati o lošim strancima.

Ne znam koliko slijep treba biti da se ne primijeti kako bi Vahid ili Kek od istih ovih igrača napravili daleko ozbiljniju ekipu. I isto tako, koliko slijep treba biti da se ne primijeti da bi Dinamo kiksao u Europi pa čak i da dovedu Messija i Ronalda zajedno jer obojica bi nakon 6 mjeseci u Zagrebu počeli igrati kao štajaznam Antolić i uklopili bi se u sivilo.

Dinamo je farsa od kluba, i do te situacije došli su nakon putovanja koje traje već nekih 20-ak godina i to isključivo silaznom putanjom. Ako gledamo samo ono što prikazuju na terenu, jedina dva blipa na radaru bili su razdoblje tamo s kraja 1990-ih i onda dugo dugo ništa pa Vaha koji je uigravao sustav za osvajanje bodova u Europi, no tada ga je Židak kritizirao jer je pobjeđivao u HNL-u "samo" sa 1-0.

I iz istih razloga zbog kojih je problem i nastao, on neće nikad biti riješen. Jednostavno, ozbiljan trener i Zdravko Mamić dva su pojma koji nisu kompatibilni. Kao što nijedan igrač ne želi igrati na praznom stadionu tako i nijedan trener koji drži do sebe ne želi da mu u svlačionicu uletava našmrkani bipolarni predsjednik kluba i dernjavom reagira na vođenje utakmice, pa makar se radilo i o Real Madridu.

Zato je Dinamo osuđen na Jurčiće, Mamiće i slične likove koji izvan Hrvatske nisu ni uspješni ni traženi. S razlogom.