Gospodine Pacak, molim - nema na čemu.
Drago mi je da čitate moje post-ove na forumu i posve se slažete -
jedino što vi dodajete Sammira u miks, al dobro - to je vaš ''spin'' na
temu.
Evo dopustite da vam serviram još jednu temu. Npr. nitko nas ne može
uvjeriti da je Rehagelova Grčka iz Portugala u bilo kojem segmentu igre
kvalitetnija od današnje Hrvatske.
No, bi li hrvatska javnost pristala na grčku taktiku, čak i kad bi
konstantno donosila pobjede? To je pravo pitanje. To je taktika zmije -
koja se sklupča u obranu i potom brzim trzajem ugrize.
Iz strateškog pogleda - zar nije bolje ponekad iznenaditi slabije
momčadi dajući im da vode igru? Daš im da povedu igru, a oni će, zbog
njihove nekvalitete, izgubit loptu i mi ćemo puno lakše poentirati.
Tako mi u pravilu rješavamo protivnike koji su u našem rangu ili čak po
procjeni bolje momčadi. Na taj način smo matirali Češku koja se bila
razbahatila na terenu u Puli, koliko su bolje stajali na terenu i
kombinirali. Ista stvar sa Francuzima koje smo na kraju mogli stvarno
matirati usred Pariza. Ista stvar s Englezima i Nijemcima, pa i
Argentincima u onoj švicarskoj prijateljskoj.
Vrhunski prvi gol protiv Nijemaca na Euru je izrođen našom vrhunskom
obrambenom postavkom koja je iznjedrila našu kombinatoriku naprijed.
Drugi gol je bio plod sreće (koja doduše prati hrabre). I kad se pogleda
objektivno povijest HR reprezentacije - mi smo iz podređenog položaja
uvijek dolazili do pobjede - čistom žilavošću i kompaktnošću. Sjetite se
samo 3:0 protiv Nijemaca u Francuskoj. Nijemci su bili ravnopravni s 10
igrača (Ladić je branio ČUDA), a posve podređeni kada su Nijemci bili
kompletni. Da ne govorimo o utakmici s Italijom u Japanu.
Barcelona je niska (prosjek čini mi se 177 cm) momčad - najniža u
trenutačnom aktivnom natjecanju LP-a. Mi ne možemo dostići tu brzinu i
ne bi trebali ni pokušavati. Ali to ne znači da ne možemo biti blizu
protivnika kao što je Barcelona vječno zalijepljena na korak od svojih
suparnika svih 90 minuta.
Ironično je što nama tzv. ''dominacija'' i posjed lopte rastaču redove i
remete linije na terenu jer konstantno kompliciramo i uvijek smo u onom
međuprostoru (hvatamo sami sebe u međuprostoru). Nit smo posegnuli za
prostorom, a udaljili smo se korak previše od suparnika. Umjesto većeg
broja pokušaja jednostavnih akcija u 90 minuta, mi biramo opciju mučenja
lopte 90 minuta za manji broj kompleksnih i često bezuspješnih akcija
naprijed.
Bilić ili netko iz njegovog stožera su u dosadašnjem mandatu povukli
jedan dobar strateški potez - 451 protiv Nijemaca na Euru i prethodno
jedan dobar taktički - prepuštanje skoka Crouchu protiv McLarenove
Engleske u Londonu i kupljenja otpadaka.
Možda je to ipak premalo. Neka Biliću još ove kvalifikacije, ali mislim
da osnovna filozofija nije na mjestu - odnosno da bi joj trebala
korektura - po mogućnosti s podrškom javnosti. Trebamo svi zajedno
odlučiti osnovno - odnosno želimo li biti ''prljavi pobjednici'' ili
''predivni gubitnici''. Osobno mrzim talijanski i grčki nogomet, ali to
ne znači da od njih ne možemo nešto naučiti i inkorporirati.
[uredio Dropshotski - 03. travnja 2011. u 18:37]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...